Prije tačno mjesec dana na tu pustu poljanu, donedavno deponiju smeća punu zmija, iz grada je dovezen prvi kontigent od oko 700 migranata. Kako je to izgledalo najbolje svjedoče riječi njemačkog aktivista i fotografa Dirka Planerta.
Ovo nije kamp, ovo je zločin protiv čovječnosti. Opšta deklaracija UN o ljudskim pravima ovdje ne važi. Tim papirom možemo slobodno obrisati dupe – napisao je Planert.
Danas je situacija mnogo bolja. Istina, na Vučjaku nema nijednog toaleta, ni vodovoda, ni priključka na elektromrežu. Ali, i migranata je mnogo manje, svega 400 do 450. Zahvaljujući bihaćkom Crvenom krstu oni dva puta dnevno dobijaju hranu, a turski Crveni plumjesec im je obezbijedio šatore.
– Najvažnije je da je nivo higijene poboljšan, kako bi se spriječilo širenje bolesti. Komunalci redovno dovoze cisterne s vodom, a mi smo im obezbijedili sapune, brijače, peškire, šampone, i stalno ih opominjemo da se kupaju. Većina njih nas sluša, ali ima i onih koji izbjegavaju vodu – kaže Muhamed Ćeić, mladi volonter Crvenog krsta.
Policija migrantima brani da idu u grad, ali oni ipak idu, najčešće zbog Vestern uniona, kako bi preuzeli novac i kupili internet. I jedno i drugo im je potrebno da bi krenuli put EU.
U kampu je postavljen i zid za punjenje mobilnih telefona, koji se strujom napaja iz agregata. Telefoni su migrantima od životne važnosti. Preko interneta održavaju vezu s porodicama, s drugim migrantima i sa – krijumčarima, koji im prodaju mape i upute za ilegalni prelazak granice, rutom zvanom „game“ (kocka). Ruta prolazi planinom Plješivicom, nedaleko od kampa.
– Ne odustajem. Pokušao sam 15 puta da pređem u Hrvatsku, pokušaću opet – kaže mladić iz Pakistana na lošem engleskom jeziku.
Pakistanci su, kao u i cijeloj BiH, i na Vučjaku najbrojniji među migrantima. Izbjegličku muku ovde s njima dijele i Avganistanci, te poneki državljanin Indije i Bangladeša. Svi oni su sami, bez porodice, bez dokumenata, i najčešće u dobi od 20 do 40 godina, mada ima i maloljetnika. Na putu su mjesecima, neki i godinama.
Mape napravljene dronovima iz UNPROFOR-a pokazuju su minska polja na kilometar od migrantskog kampa u Vučjaku. Ipak, IOM, koji je samo za prva četiri mjeseca 2019. iz IPA projekta za migrante BiH utrošio skoro 5,5 miliona evra za njihov smještaj, ne protivi se kampu u Vučjaku. Da je Vučjak, ipak, slijepa ulica na balkanskoj migrantskoj ruti svjedoči stav Evropske unije, koja taj novac obezbjeđuje.
– Problem je što je Vučjak na samoj granici s Hrvatskom i sa EU, pa će imati efekat magneta koji će privlačiti migrante da tu borave ne bi li prešli granicu – rekao je nedavno Lars Gunar Vigemrk, šef misije EU u BiH.
Neki mediji su iz toga iščitali poruku da bi BiH mogla ostati bez 13 miliona evra pomoći, ako ne odustane od kampa u Vučjaku.
Naravno, ovakvom rješenju se žestoko protivi i zvanični Zagreb, koji se našao u ulozi čuvara evropske granice.
Prodavnica, džamija i fast fud
Migranti su uz pomoć aktivista Crvenog krsta uspjeli da kako-tako organizuju život. Tako im svakog dana dolazi pokretna prodavnica, u kojoj kupuju najčšeće voće i sokove.
Uz to, jedan Pakistanac je pred svojim šatorom organizovao uličnu prodavnicu i fast fud, u kojem na ledini sprema tradicionalno jelo „paratu“, koja podsjeća na palačinke ili tortilju.
U jednom šatoru su improvizovali i džamiju, ali vrlo malo migranata dolazi na molitve, iako su skoro svi po vjeroispovijesti muslimani.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu