Iako je u ratu ostao bez oca, a kasnije i bez majke koja je stradala u logoru, volje za životom mu nikada nije manjkalo. Još tada je otkrio svoj talenat za pjesmu, kojom je svoje bližnje uveseljavao u teškim danima, a evo i danas, kada ima dva sina i unučiće, i dalje pjeva.
Sam i piše pjesme, a dom je uredio i održava u etno stilu.
– Jedan je čovjek ušao i psuje majku srpsku i ponavlja da niko ne pomisli da će izaći iz logora. To je, normalno, za nas bio udarac jer nema gore rečenice nego da nećeš nikud iz zatvora. Vozom su nas otjerali u Jasenovac i Gradišku, bilo je žena i djece- započinje svoju nevjerovatnu ispovijest Laza.
Kako se prisjeća, njega i majku su ubrzo razdvojili.
– Kad su nas zatvorili, ne znam koliko smo bili zajedno, mjesec, dva. Nas su vratili u Gradišku i oduzeli su nas od materi- kaže on i dodaje da je bio jedno od djece koje su prihvatale hrvatske porodice.
Doveli su ih u crkvenu portu, gdje su ih kako kaže deda Laza, birali kao da su kućni ljubimci.
-Ja nisam htio, ali kad sam vidio da nas je ostalo trojica, četvorica, pitao sam se šta će biti ako ostanem- završava svoju tešku životnu priču deda Laza.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu