Naime, nakon diskvalifikacije iz rijaliti programa “Farma”, Džanković se na nekoliko godina povukao sa javne scene, a nedavno je otkrio potresne detalje svog privatnog života i priznao da je živio u nemaštini u momentima kada se njegov otac borio sa životom.
– Moj otac je pjevač, prije devet godina je imao tešku bolest i onda je prestao da pjeva. Pre toga je bio u Novom Pazaru najbolji pjevač sevdalinki i narodne muzike, on je u to vrijeme snimio svoj album i imao je jedan veliki hit, kada se vratio iz Njemačke imao je svoj solistički koncert – rekao je Semir koji kaže da je tada doživio i lošu stranu svog posla.
– Mnogo težak trenutak doživio sam kada se otac razbolio, imao je neurološki problem. Odveli su ga na odjeljenje, a ljekari su rekli da ga odvedemo za Beograd, ali pošto je Beograd daleko, a stanje je kritično, mi smo otišli u Kragujevac. Tamo se ispostavimo da ima tumor na mozgu. Imao je tešku vrstu tumora – priča Semir.
Ocu je rekao tek poslije tri godine od čega je bolovao.
– Odradili smo i zračenje i hemoterapiju, lagali smo ga koliko smo mogli, kao hajde preventivno da uradimo, i sve je to super prošlo. Doktor mi je rekao da mu je ostalo još četiri do sedam mjeseci života. Poslije sedam mjeseci on je bio super – priča on.
Ipak, u tom trenutku ostali bez novca.
– U jednom trenutku trebao sam da kupim neke lijekove, a majka mi donosi posljednjih 300 evra koje imamo. U tom trenutku nemamo nikakvih primanja, sedam mjeseci se nije radilo. Otišao sam za Bijelo Polje, donio terapije i legao da spavam – to je bila najduža noć u mom životu. Imam 23 godine, a cijela kuća je pala na mene, tatino liječenje, a u to vrijeme i mama boluje od tumora, ona je svoju operaciju odložila. Trebala je da se operiše u februaru, ali pošto je tata dobio taj napad, ona je odložila svoju operaciju za narednu godinu – rekao je on.
U kući nisu imali ni 50 evra.
– Hvala Bogu oboje su sada dobro. To je ta životna borba, ja mlad i ne znam kako sutra, a u tom trenutku imam 50 evra u kući, dvoje male djece, ženu i mamu i tatu koji su bolesni. Nikad duža noć mi nije bila nego ta, razmišljao sam kako ću dalje, šta ću. Tata više ne može da mi pomogne, preko noći sam morao da postanem čovjek. Sjećam se da je bio utorak i zove me kolega da pita da li sam slobodan sutra da radimo svadbu. Nikada mu to neću zaboraviti, to je za mene bilo kao da mi je neko dao bogatstvo. Tu sam počeo da radim, to je taj gorki dinar – kaže Semir.
Nakon toga, pronašao je posao u jednoj kafani, poslije čega je završio u ugostiteljstvu.
– Kćerka mi je tada imala dvije godine, to je bio jedan od najtežih trenutaka u životu. Prolazimo pored neke trafike, a trafika puna igračkica, i ona mene povuče hoće da joj kupim lutkicu, a lutkica u tom trenutku koštala 1.200 dinara, meni to skupo da joj kupim i ja je odvučem i kažem joj ‘Hajde sine, sutra će tata da ti kupi’. Tada sam otišao u jedan lokal u Novom Pazaru i ponudio se da radim, oni su me primili, tu se radi svako veče i to je odmah neka stabilnost. Jednom nedjeljno se odmara, a šest noći radiš do zore, vatreno se radilo. Dogovorim se ja sa njima i onda sam otišao da kćerki kupim onu lutkicu, kad mi srce nije eksplodiralo. To su jako teški trenuci. Dvije godine sam radio u toj kafani, naradio sam se i dosta problema riješio, a onda sam otvorio svoj restoran i danas se bavim ugostiteljstvom – zaključio je Semir za Novu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu