Objašnjavaju da poslodavac može organizovati rad u fazama, u jutarnjim i večernjim časovima i primijeniti niz organizacionih mjera kako ne bi došlo do obolijevanja zaposlenih.
To su rotacija poslova, izbjegavanje rada u najtoplijem dijelu dana, češće pauze uz obezbjeđivanje velikih količina tečnosti, organizovanje rada u smjenama, uvođenje dodatne radne snage kod ekstremnih uslova i slično.
Zakonom o radu definisana je mogućnost da se, ako priroda i potrebe posla zahtijevaju, puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima može preraspodijeliti, tako da u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu srazmjerno kraće, s tim da u toku kalendarske godine ne može iznositi više od 40 časova prosječno sedmično. Preraspodjelom punog radnog vremena može se u jednom dijelu godine uvesti radno vrijeme najduže do 52 časa, a na sezonskim poslovima najduže do 60 časova sedmično. U tom smislu, duže radno vrijeme iz jednog dijela godine ne smatra se prekovremenim radom – objašnjavaju u Inspektoratu RS.
Naglašavaju da se preraspodjelom radnog vremena štiti zdravlje radnika.
– Samo zdrav radnik može biti produktivan radnik. Život, zdravlje i očuvanje radnih sposobnosti, vrijednosti su od posebnog interesa koje direktno utiču na privredni razvoj cijelog društva – kažu u Inspektoratu RS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu