Budući da su smješteni u stanu koji je u vlasništvu šefa te firme, on ih je odjavio sa adrese te sada do kraja decembra moraju da se isele iz tog stana.
Iako imaju hrvatsko državljanstvo, nakon otkaza teško su se izborili za ostanak u Njemačkoj i ostvarivanje dječjeg doplatka. Edis ima petoro djece, a za manje od tri nedjelje rodiće mu se i šesto dijete koje će dobiti sa nevjenčanom suprugom s kojom sada živi. Preživljavaju s 1.600 evra dječjeg dodatka.
– Morao sam od oca da pozajmim 10.000 evra kako bih preživio. On mi je dao svu svoju ušteđevinu. Baka mi je dala još 5.000 evra, od čega smo kupili automobil jer živimo na selu pa nam je potreban. Međutim i njega sam prije mjesec dana prodao jer nisam više imao novca. Sramota me je situacije u kojoj sam se našao – kaže Edis za Fenix-magazin.de.
San o boljem životu pretvorio se u borbu za preživljavanje
Edis je ranije radio u Engleskoj. Po povratku u Hrvatsku, radio je u Županji u firmi koja se brine o očuvanju šuma. Misleći kako će njegovo petoro djece, dvojica sinova (13, 16) i tri kćere (10, 18, 20) imati bolji život u Njemačkoj, pronašao je posao u njemačkoj pilani i doselio u okolinu Frojdenštata.
– Oglas za posao sam vidio na Fejsbuku. Dobro govorim engleski jezik, javio sam se na oglas i dobio posao. Počeo sam da radim u tamošnjoj pilani. Kasnije je u pilanu došla raditi i moja nevjenčana supruga, dvojica mojih sinova iz prvog braka kao i moja 18-godišnja kćera. Svi oni su ovdje počeli ići u školu. Moja 20-godišnja kćera iz prvog braka, koja je već odrasla i osamostalila se i moja najmlađa kćera ostale su u Hrvatskoj. Šef fabrike nam je dao stan u najam, koji smo plaćali 550 evra – priča Isaković te ističe kako ga je očaj natjerao da o svojoj nepodnošljivoj situaciji javno progovori kako se njegova priča ne bi dogodila i drugima.
– Moja nevjenčana supruga i ja smo godinu dana radili od jutra do mraka težak fizički posao. Kad je nakon godinu dana žena ostala trudna, javili smo to šefu, a on joj je odmah dao otkaz. Oboje smo bili u stalnom radnom odnosu. Koliko smo bili vrijedni i dobri u svom poslu dokaz je i zahvalnica koju smo dobili prije nego je ona ostala u drugom stanju – kaže Edis.
“Nijedan advokat ne želi da uzme slučaj”
Nakon otkaza počela je njihova borba za opstanak i ostanak u Njemačkoj.
– Angažovali smo advokata koji je preuzeo slučaj moje nevjenčane supruge. Nakon sudske tužbe, mene su na radnom mjestu počeli da maltretiraju i ponižavaju na sve načine. Otežavali su mi posao valjda kako bih sam dao otkaz. Takvu sam torturu izdržao mjesec dana, a onda sam imao manju operaciju noge. Ljekari su mi operisali dobroćudni tumor pa sam morao na bolovanje. Svakih pet dana sam dobijao pismo od šefa u kojem mi piše da se vratim na posao ili ću dobiti otkaz – govori Isaković dodajući kako je ljekar dokumentaciju o bolovanju uredno dostavio šefu firme.
U međuvremenu, sud je donio odluku da firma mora da vrati ženu na posao budući da je advokat izdejstvovao sve potrebno za nastavak radnog odnosa.
Međutim, čini se kako jedna izgubljena bitka nije spriječila šefa u naumu da im oboma uruči otkaz već i ugovor o najmu stana.
– Djeca mi idu u školu, i ne znam šta ću. Šef nas je najprije odjavio s adrese na kojoj stanujemo, a mi smo tad uredno plaćali stan i 20 dana uopšte nismo znali da smo odjavljeni. Otkaz mi je uručio tek 31. jula. Nakon što nas je odjavio sa te adrese, automatski nam je prestao stizati dječji dodatak. Mjesecima nisam imao nijednog evra, jer primanja nismo imali. Niko nam nije želio pomoći jer su šef i njegova dva sina “bog i batina” u tom mjestu. Sada niti jedan advokat iz tog mjesta ne želi da uzme moj slučaj jer se ne usuđuju ništa raditi protiv njih. Obratio sam se i lokalnim njemačkim medijima, ali kad su čuli o kome je riječ, nisu željeli da pišu. Imam sve dokaze koji govore u moju korist – ističe Edis te dodaje da on i njegova porodica žive od 1.600 evra dječjeg dodatka koji su ponovo počeli da dobijaju kad su riješili problem s adresom. Međutim, to primanje im nije dovoljno za život.
– Nismo platili stan od juna jer nemam od čega. Poslodavca sam molio da mi da ugovor o najmu stana jer bih ga mogao priložiti za molbu u ostvarivanju pomoći od Centra za zapošljavanje. Ugovor mi je dao tek u septembru. Centar je platio stan, ali pomoć na koju sam imao pravo zbog malih primanja, još nisam dobio. Upravnica Centra za zapošljavanje je kazala kako ćemo dobiti zaostatke pomoći, ali do danas ništa nismo dobili – govori Isaković.
“Ne vidim izlaz iz ove situacije”
Porodica iz stana u kojem živi i koji pripada šefu firme mora da se iseli do decembra. Pokušali su da unajme drugi stan, pisali su molbe, ali niko im ne želi iznajmiti jer nemaju primanja.
– Supruga je sad na porodiljskom. Uskoro ćemo dobiti novorođenče, a moramo se seliti iz stana. Ne znam više šta da učinimo. Kao da se sve urotilo protiv nas. Na svašta sam pomišljao, ali ne želim uništiti život svojoj djeci. Ne vidim izlaz iz ove situacije – očajan je Edis, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu