Sudbine

„SAT JE KAO DAN, DAN KAO GODINA“ Doktor Veljović o mukama koje je prošao dok se BORIO S KOVIDOM

Dok sam ležao u UKC RS u Banjaluci, gdje sam iz fočanske bolnice prebačen zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, svašta mi je prolazilo kroz glavu, malo šta dobro...

„SAT JE KAO DAN, DAN KAO GODINA“ Doktor Veljović o mukama koje je prošao dok se BORIO S KOVIDOM
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Gledam kroz staklo u susjednu sobu, a tamo svi pacijenti na mehaničkoj ventilaciji, sedirani. Razmišljam da li sam, možda, ja sljedeći, da li ću se uopšte živ vratiti kući. Sat dug kao dan, dan kao godina… A kad sam s Klinike intenzivne medicine prebačen na Kliniku za infektivne bolesti u UKC RS, kao da sam se ponovo rodio.

Ovako za Srpskinfo počinje svoju priču o borbi s kovidom anesteziolog u Univerzitetskoj bolnici Foča dr Đorđe Veljović, koji ne krije da je, kako se klinička slika pogoršavala, rastao i strah.

– Nikad ne znate na koju stranu će otići klinička slika, da li ka ozdravljenju ili pogoršanju. Ovdje nema pravila, čak ni kod mladih i zdravih ljudi. Strah pojačava i činjenica da nemate komunikaciju s najbližima. Kad je bilo najgore, jedina utjeha bile su mi kolege iz Klinike intenzivne medicine za nehirurške grane u UKC RS, koji su pokušavali da me oraspolože i govorili da ne brinem. To mi je, u najtežim trenucima moga života, puno značilo. A po ljekarima iz Banjaluke, moja klinička slika je bila srednje teška do teška – obostrana upala pluća s klasičnom respiratornom insuficijencijom – naglašava dr Veljović za Srpskainfo.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Prvi simptomi

A sve je, kako kaže, krenulo u petak, 3. jula, kada je bio dežurni i kada je osjetio prve simptome.

– To je bilo neko grebuckanje i bol u grlu. Sutradan sam trebao na godišnji. Međutim, stigli su me i malaksalost i umor. Iako nisam kašljao i nisam imao temperaturu, shvatio sam da ću da se razbolim, a sve je ličilo na klasični grip. Čulo mirisa i ukusa nikada nisam izgubio – priča Veljović.

Pročitajte još

Već u nedjelju, u večernjim satima, javlja se prva temperatura, koja ide do 38 stepeni, praćena malaksalošću, slabošću, prolivom.

– U ponedeljak su simptomi intenzivniji, temperatura ide i do 39 stepeni. Radim brzi test, jer su mi djeca mala, idu u vrtić, ali i iz obzira prema kolegama na poslu, prema okolini. Test je pozitivan, a već u utorak uzet je bris za PCR. Temperatura je i dalje 38 sa nešto, slomljen sam, ali ne gubim apetit. U utorak radim laboratorijske nalaze, slikam pluća i saopštavaju mi da imam obostranu upalu – kaže Veljović.

Pogoršanje

Prema njegovim riječima, zbog simptoma koji ne jenjavaju u srijedu je primljen u fočansku bolnicu.

– Tamo započinju s terapijom za kovid pacijente. U srijedu, četvrtak i petak i dalje imam temperaturu 38 stepeni, u petak dolazi do pogoršanja kliničke slike, a to je bio sedmi dan od pojave prvog simptoma. Temperatura skače preko 39 stepeni, malaksalost je još izraženija, gubim apetit. Shvatio sam da taj dan uopšte nisam izlazio iz sobe, što je bio pokazatelj koliko sam lošije u odnosu na prethodne dane. U subotu je bilo još gore, a tokom noći na nedjelju skoro nikako nisam spavao. U nedjelju saturacija pada na 88 procenata, pa me priključuju na kiseonik. Opet radim nalaze i RTG pluća, a rezultati pokazuju pogoršanje u svim parametrima – kaže Veljović

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Na inicijativu kolega iz fočanske bolnice, u nedelju je transportovan sanitetskim vozilom i, uz kiseonik, u UKC RS.

Pročitajte još

– Primljen sam na Kliniku intenzivne medicine za nehirurške grane, za čije osoblje imam samo riječi hvale. Uradili su sve od dijagnostike što je trebalo. Tu sam bio do utorka, kada su mi saopštili da ću biti prebačen na Kliniku za infektivne bolesti. Bio sam na nekom nižem protoku kiseonika, slomljen, nisam mogao da ustanem iz kreveta. Apetit nikako nisam imao, nisam mogao da ustanem ni do toaleta – priča Veljović.

Oporavak

Po dolasku na Kliniku za infektivne bolesti još dva dana je bio na kiseoniku, a stanje je, uz terapiju koju je primao, krenulo nabolje.

– Kako se moje stanje naglo pogoršalo, tako je iznenada krenuo i oporavak. Uz dogovor s kolegama iz Banjaluke, vratili su me u fočansku bolnicu, gdje sam još pet-šest dana ležao na kovid odjeljenju.  Primao sam terapiju i daleko bolje sam se osjećao. Osam dana nakon mog najgoreg dana i transporta za Banjaluku, kontrolni snimak pluća je bio u značajnom poboljšanju, laboratorijski nalazi su se normalizovali. Osjećao sam se odlično, vratio mi se apetit, nisam bio na kiseoniku i otpustili su me kući – kaže Veljović.

Povratak na posao

Nakon mjesec dana izolacije i oporavka, vratio se na posao.

– Kući sam otišao 21. jula, a na posao se vratio 17. avgusta. Razmišljao sam o tome gdje sam se zarazio, ali zaista ne znam. Vjerovatno na radnom mjestu, mada ne mogu nikoga da imenujem kao kontakt od koga sam zaražen. Ja sam infekciju prenio na  suprugu i jedno dijete, koje je prošlo bez simptoma, dok je supruga par dana imala blagu kliničku sliku. Kad sazante da ste pozitivni, razmišljate koga ste mogli da zarazite, što vas, pored vašeg stanja, takođe opterećuje – ističe Veljović.

Otac i sin žrtve kovida

Dodaje da se i kao pacijent u UKC RS, i kao ljekar u fočanskoj bolnici, nagledao teških slučajeva.

– U UKC RS sam vidio mlade ljudi kojima se stanje naglo pogoršalo, i koji su, nažalost, preminuli. Kroz bolnicu u Foči takođe je prošlo dosta teških slučajeva. Posebno smo se vezali za jednog mladog čovjeka, koji se nije izborio s kovidom. Kod nas su od ove bolesti preminuli otac i sin, dok je drugi sin takođe završio na liječenju, ali je pobijedio kovid – kaže Veljović.