Pored toga, odlazak na terapiju i razgovor sa psihoterapeutom ne može zamijeniti naša prijateljstva u svakodnevnom životu. Vjerovatno svi mi imamo značajne „naše ljude“, prijatelje, naš sistem podrške u različitim situacijama i trenucima našeg života, ali svejedno imamo potrebu za razgovorom u procesu psihoterapije.
Razgovor sa našim najbližim ili prijateljima nije zamjena za terapiju, i nekada možemo da upadnemo u zamku da tretiramo naše najbliže kao terapeute. Samim tim stavljamo velika očekivanja na njih same, te se osoba može osjetiti dužnom da nam pomogne ili riješi određenu situaciju ili problem koji smo s njom podijelili.
Psihoterapija
Kao bitna činjenica kada uđemo u proces psihoterapije jeste da je fokus na nama i onome što želimo da riješimo ili poboljšamo u našim životima. Osoba preko puta nas, terapeut, ima aktivnu ulogu u pomaganju i osvještavanju onoga što nam se trenutno dešava.
Tokom psihoterapije uglavnom postavljamo cilj koji želimo da postignemo, što bi dovelo do olakšanja naših briga i patnje koje nas ometaju u svakodnevnom funkcionisanju i življenju vrijednosti koje su nama bitne. Takođe, terapeut koristi svoje znanje koje je stekao edukujući se u okviru određenih škola, tehnike, te strogo vodi računa o povjerljivosti i iskrenosti koju stavlja pred klijenta.
Prijateljstvo
Kada govorimo o razgovoru s prijateljem, često neki savjeti i poruke mogu biti zasnovani na subjektivnim osjećanjima naše osobe te oblikovane njenim stavovima i preferencijama koje je sticala i gradila kroz život. Ventiliranje je i te kako dobra i svima nama jako poznata i značajna stavka no ono ne dovodi do suštinskih promjena i dolaska do određenih uvjerenja koja leže u srži naših problemskih situacija.
U nekim situacijama možemo staviti i pretjeran akcenat na drugu osobu da nam pomogne, smanji našu patnju, anksioznost i smiri naše misli koje nam remete svakodnevicu, što katkad može i uzrokovati iscrpljivanje druge strane i probijanje ličnih granica, te blisku osobu staviti u ulogu pasivnog slušaoca koji u suštini i nema potrebna znanja i alate da bi nam na taj način pomogao.
Šta je zajedničko prijateljskom i psihoterapijskom odnosu?
Ono što možemo reći da je zajedničko i jednom i drugom jeste da su oba ova odnosa neophodna i značajna za naše mentalno zdravlje. Doprinose tome da nas neko čuje i vidi i svjedoči našem iskustvu, te da dobijemo i spoznamo nove perspektive na kojima dalje možemo graditi svoj razvoj i oblikovati život.
Oba odnosa su značajna i nude različite, vrijedne doprinose našim životima.
Neki pojedinci navode da ih je terapija učinila boljim prijateljima, empatičnijim, spremnijim da više slušaju i da cijene osobe pored sebe. Terapija nam omogućava da razgovaramo o događajima iz našeg života. Važan segment može biti to da znamo da postoji mjesto gdje možemo da budemo saslušani, da dobijemo podršku i afirmaciju te da pričamo bez osude i straha da ćemo biti kritikovani. Mnogima je upravo to potrebno da bi se oslobodili i krenuli da žive život koji je u skladu s njihovim vrijednostima.
Autor: Irena Pašić, MA psihologije, REBT psihoterapeut pod supervizijom
(Tekst je realizovan u saradnji sa Udruženjem građana psihološko savjetovanje „Alba“, povodom Sedmice mentalnog zdravlja)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu