Kako prepoznati ovu fobiju i pomoći djetetu da se osjeća sigurnije?
Šta je školska fobija?
Školska fobija se razlikuje od običnog stresa ili nesigurnosti. To je intenzivan strah od odlaska u školu, često praćen fizičkim simptomima poput glavobolje, mučnine i drhtavice. Djeca koja pate od školske fobije mogu osjećati anksioznost zbog raznih razloga: straha od neuspjeha, socijalne izolacije ili pritiska od strane vršnjaka.
Jedan divan, devetogodišnji učenik, iznenada je počeo odbijati odlazak u školu. Njegova majka primjetila je da svako jutro ima bolove u stomaku i suze u očima. Tek nakon razgovora s psihijatrom shvatila je da njen sin doživljava školski strah koji zahtijeva pažnju i podršku.
Važno je razumjeti i prepoznati znakove školske fobije kako bi se na vrijeme reagovalo. Evo nekoliko simptoma na koje treba obratiti pažnju:
– Česte žalbe na fizičke tegobe, posebno ujutro prije škole.
– Naglašena anksioznost pri pomisli na školu.
– Iznenadni pad u akademskom uspjehu.
– Povlačenje iz društvenih aktivnosti i opadanje interesa za prijatelje.
Prema istraživanjima, otprilike 2-5% djece pati od školske fobije. Ovo stanje može eskalirati ako se ne prepozna na vrijeme, pa je neophodno djelovati brzo.
Kako pomoći djetetu koje se boji škole?
Prvi korak je uspostavljanje povjerenja i razgovora s djetetom. Evo nekoliko savjeta koji mogu pomoći: Prvo, slušajte s razumijevanjem. Pružite djetetu prostor da izrazi svoje strahove bez osjećaja osude. Postavite pitanja poput: “Šta te najviše brine kad pomisliš na školu?” Pružite podršku kroz rutinu. Stabilna jutarnja rutina može smanjiti anksioznost. Planirajte zajednički doručak i osigurajte da dijete ima dovoljno vremena da se pripremi bez žurbe.
Razgovarajte sa školom. Surađujte sa školskim osobljem kako biste razumjeli potencijalne uzroke stresa. Ponekad su potrebne manje prilagodbe kako bi dijete osjećalo veću sigurnost. Uvedite tehnike opuštanja. Vježbe disanja i jednostavne tehnike opuštanja mogu pomoći djetetu da ostane mirno tokom stresnih trenutaka. Postepeno uvodite izloženost. Ako je moguće, pokušajte postupno povećavati vrijeme koje dijete provodi u školi, počevši od kraćih boravaka do cijelog školskog dana.
Uvijek treba da imamo na umu sljedeće: “Djeca su kao cvijeće, svakom je potrebno različito svjetlo i njega da bi procvjetalo.” – Nepoznat autor. Ovo nas podsjeća da svako dijete treba individualiziranu podršku kako bi prevazišlo strahove.
Ako primjetite slične znakove kod vašeg djeteta, prvi korak je otvoren razgovor i pružanje sigurnog okruženja. Ne zaboravite, vaša podrška i pažnja mogu napraviti ključnu razliku u djetetovom emocionalnom razvoju.
Kako biste vi pomogli svom djetetu da se osjeća sigurnije?
Koje metode smanjenja stresa biste mogli uvesti već danas?
Šta vam je najvažnije kada je riječ o podršci vašem djetetu?
Srdačno,
Mr sci dr med Aleksandar Pejić, specijalista psihijatrije
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu