Na području grada pod zaštitom su jedino pećina Ljubačevo i Univerzitetski grad od kojih se samo druga lokacija nalazi u obuhvatu Urbanističkog plana Banjaluke. Upravo prema mišljenju struke ta situacija se treba promijeniti i nove lokacije se trebaju staviti pod zaštitu.
Prilikom planiranja svih sektora unutar Urbanističkog plana grada neophodno je uzeti u obzir vrijedne predjele, grupacije zelenila, pejzaže i slično na području grada koje bi trebalo u skorijoj budućnosti staviti pod odgovarajući režim zaštite – navedeno je u Studiji primjene lokalnog plana zaštite prirode, dokumenta koji je urađen u sklopu izrade novog Urbanističkog plana Banjaluke, dokumenta koji bi trebao formirati pravce razvoja grada za naredne četiri decenije.
Tu su između ostalog uključene razne lokacije na kojima se nalaze i rijetke vrste biljaka.
Cilj je, kako su naveli, da se u okviru tih lokacija ne bi planirala gradnja, ne bi narušavalo postojeće stanje prirode u blizini ne bi planirali poslovni i industrijski kompleksi te na pažljiv način birala infrastruktura u neposrednoj blizini takvih objekata.
Bez inicijative
Da zaštita prirodnih dobara u Banjaluci nije baš na viskoj listi prioriteta porvrđuju podaci iz ovog dokumenat u kojem je navedeno da prema informacijma iz Zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, za područje grada trenutno ne postoji nijedan objekat za koji je pokrenuta inicijativa za stavljanje pod zaštitu.
Mali izuzetak je aktivnost Grada Banjaluka koje trenutno sprovodi proceduru zoniranja park šume „Stračevica“ koji bi trebao da obuhvati površinu od 1.222,99 hektara.
-Planom je predviđen razvoj turističkih sadržaja poput izletišta, pješačkih staza, piknik mjesta, planinarskih i lovačkih domova i ugostiteljskih objekata koji ne smiju ugroziti prirodni ambijent – navedno je u Studiji.
Iz nevladinog sektora poručuju da Banjaluka koja želi da nosi epitet „zeleni grad“ ima neopravdano malo zaštićenih prirodnih dobara pogotovo jer ima formalno pravne preduslove da određene nivoe zaštite proglasi na nivou lokalne samouprave.
Koordinator programa biodiverzitet i zaštićena područja Centra za životnu sredinu Aleksandra-Anja Dragomirović kaže da je to vidljivo kroz Prostorni plan Banjaluke koji predviđa zaštitu 22.605,84 hektara, odnosno 18,24 odsto teritorije grada.
– Iz perspektive realnosti u kojoj je do sad zaštićen samo „Univerzitetski grad“ površine 27,38 hektara, odnosno 0,02 odsto teritorije Banjaluke, što je gotovo hiljadu puta manje, ne se čini kao nešto za šta možemo očekivati da će se realizovati u predviđenom planskom periodu – kazala je Dragomirović i dodala da to jasno pokazuje da zaštita prirode nije na listi prioriteta grada.
Marketinški trik
Naglašava da stepen zapostavljenosti ove oblasti najbolje pokazuje primjer šuma oko grada.
Objasnila je da je, zbog potreba građana za korištenjem u rekreacione i druge društveno korisne svrhe, JP “Šume srpske” donijelo rješenje o izdvajanju ovih područja iz redovnog privrednog poslovanja u šume posebne namjene.
– Time su napravili pozitivan korak ka gradu Banjaluka i korisnicima, odnosno građanima ovih prostora. Grad ili neka treća zaintresovana strana sa druge strane do sada nije pokrenuo inicijativu za zaštitom ovih šuma, već se do sada samo pominjala izrada zoning plana za područje šuma Starčevice. Ako je jedna od opredjeljenosti Gradske uprave i zaštita prirode na tom prostoru, onda izrada zoning plana ne bi trebala biti primarna aktivnost, već bi to bilo iniciranje zaštita – precizirala je Dragomirović.
Napomenula je da je prijedlog zoning plana u fokus stavio turizam, a da su sve druge planske ravni stavljene u drugi plan kao što su zaštita prirode, upravljanje šumama te zaštitna funkcija i rekreacija.
– Nazivi park šuma ili park prirode za sada ostaju samo marketinški trik, a ne i kategorija zaštite prirode – rekla je ona i napomenula da je konkretno u posljednjem periodu aktuelna priča oko Parka prirode Suturlija ali da ostaje nejasno zašto prva stvar u ovoj inicijativi nije i samo iniciranje zaštite.
Za promjenu potrebna politička volja
Da bi se situacija na trenu promjenila Aleksandra-Anja Dragomirović smatra da je potrebna politička volja.
Navela je da je zaštita prirode nepopularna mjera jer vuče i određene odgovornosti, imenovanje upravljača i određene troškove.
– Neophodno da se sredstva koja se kroz razne takse prikupljaju na ime unapređenja i zaštite prirode usmjere u ovu oblast jer nema unapređenja bez budžetskih davanja. Takođe neophodno je i da na pravim pozicijama budu imenovani stručni i posvećeni ljudi – kazala je Dragomirović
Lista prioriteta
Vrijedni predjeli, grupacije zelenila, pejzaži na području grada Banjaluka koje bi prema Studiji primjene lokalnog plana zaštite prirode trebalo u skorijoj budućnosti staviti pod odgovarajući režim zaštite:
- Prigradski šumski kompleksi (Šibovi, Starčevica i Trapisti);
- Kanjoni rijeka Vrbas i Suturlije;
- Rijeka Vrbas sa svojim obalama specifičnom vegetacijom i ornitofaunom;
- Šumski gajevi hrasta lužnjaka na padinama Lauša i Paprikovca, te Leštrin gaj i Bešlagina šuma kao jedini ostaci nekadašnje iskonske vegetacije ovog područja;
- Nalazište rijetke paprati vilina vlas u Srpskim Toplicama;
- Urbano zelenilo koje se štiti kao baza za nadogradnju budućeg sistema zelenila;
- Svi gradski drvoredi;
- Gradski parkovi i skverovi;
- Ostale grupacije visokog zelenila: Sportski centar „Borik“, naselje Đure Đakovića, Fabrika duvana, Katolička crkva, Dom vojske, „Rudi Čajevec“, Umetnička galerija, Poljoprivredna škola te Gimnazija;
- Pojedinačni vredni primjerci drveća: stablo ginko u dvorištu Tehničke škole, bodljikava smrča u dvorištu Stare bolnice, klen park u Ulici Svetozara Markovića, crna topola u parku Mladen Stojanović, tekoma u Ulica Nikole Pašića kod br. 7;
- Vrijedni kulturni pejzaži: kompleks „Kastel“, područje Srpskih Toplica, područje Trapista te Ulica Mladena Stojanovića.
- Stara šljunkare na obalama Vrbasa u Karanovcu koje su valorizacijom prepoznate kao najveće zimovalište ornitofaune na području grada Banjaluke.