U potok u Valjevu izručena tona pokvarenog mesa – posljednji je u nizu naslova koji ukazuju na ekološki neprihvatljivo ponašanje ljudi. I kao da nam je samo to falilo pored vazduha koji možemo da vidimo golim okom, blata koje teče iz vojvođanskih česama, malih hidroelektrana koje “jedu” rijeke, i otpadnih voda koje se iz fabrika ulivaju u rijeke.
Sada se pokrenulo i pitanje gubitka vlažnih područja, odnosno staništa u kojima je voda u velikoj mjeri prisutna, a to su vlažne livade, plavne zone, tresetišta, kao i jezera, rijeke, močvare, bare, potoci, izvori, vrela, ribnjaci… Upravo je 31. januara bio Svjetski dan vlažnih područja, kada Zavod za zaštitu prirode Srbije ističe da čak 40 odsto živog svijeta živi upravo u ovakvim staništima.
– Milionima životinjskih i biljnih vrsta prijeti nestanak, prije svega, gmizavcima, vodozemcima, pticama močvaricama i sisarima – upozoravaju iz Zavoda, i upućuju na to da su glavna tri uzroka uništenja vlažnih područja upravo oni za koje je kriv čovjek: zagađenje, isušivanje i promjenama zemljišta – kažu iz Zavoda.
Vlažna staništa su prije svega prečišćivači svih unijetih zagađenja i kao takva su veoma važna, kažu stručnjaci iz Zavoda, te dodaju da su močvare, bare i mrtvaje jedni od najstarijih ekosistema i svakako najvažniji, jer je upravo u njima nastao život.
– Osnovni uzrok nestanka vlažnih, ali i svih ostalih staništa, je svaka izmjena u prirodnim staništima. Za vlažna stanista prije svega je odvodnjavanje – melioracija, dalje unos stranih vrsta i prostorno širenje čovjekovih naselja i površina, a na na uštrb vodenih staništa: pretvaranje u obradive površine, jer su ta staništa bogata nutrijentima – kažu stručnjaci iz Zavoda za zaštitu životne.
U slučajevima težeg hemijskog zagađenja efekti su momentalni i dolazi do akutnog trovanja svega, ali suštinski, uništavanje vlažnih poručja mahom funkcioniše tako što se zagađenjem oduzima kiseonik iz staništa, te prvo stradaju osetljivi organizmi, poput riječnih rakova, riječnih školjki, sitnijih riba, a opstaju najotporniji, poput šaranskih riba i komaraca.
Kako da spriječimo ovu ekološku katastrofu?
– Mjere zaštite prije svega bi trebalo da budu usmjerene ka prečišćavanju otpadnih voda preko kojih dolazi sve zagađenje. Fabrike treba graditi dalje od vlažnih ekosistema i izbjegavati upotrebu svih hemijskih preparata blizu slobodne vode ili mjesta gdje je nivo podzemnih voda visok. Takođe, jedna od mjera je sprečavanje melioracionih radova, odnosno odvodnjavanja, jer nestankom vlažnih područja efekti zagađenja su eksponencijalno veći – zaključuju iz Zavoda.
Edukacija i podizanje svijesti građana o značaju ovakvih područja, takođe je veoma važna.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu