Kao i na svakom vašaru, svega je tu bilo: i petokraka i zastava država nastalih baš raspadom Juge, i kalendara na kojima su se ukrštali harizmatični lik maršala Tita i vlažni pogledi obnaženih plastičnih ljepotica. Igralo se i kozaračko i užičko, pjevale popevke i sevdalinke, jeli sendviči iz kese i sindikalni ćevapi i pila rakija iz plastičnih flašica od kisele…
Bilo je, dakle, svega, ali nije bilo mržnje, nasilja, vrijeđanja ma šta vrijeđanja, niko nikog nije poprijeko pogledao, iako su se pred Muzejem AVNOJ-a okupili „drugarice i drugovi“ iz svih krajeva bivše Juge, od Vardara do Triglava… Ma šta Triglava, došli su i „tovariši“ čak iz Trsta. Eto, nije im smetalo što su široke narodne mase jugoslovenske, sve tamo do pedesetih, skandirale „Trst je naš“. U kozaračkom kolu, rame uz rame, igrali i oni koji su se, možda, prije dvedeset i kusur godina, gledali preko nišana.
Može, dakle, bez nasilja, mržnje, diskriminacije, čak i kada nema države koja ti te „aktivnosti“ zabranjuje, pod prijetnjom upotrebe sile. Čekajte, može čak i bez sile. Sve se, dakle, može, kad se hoće i kad se slijede neke „zastarjele“ vrijednosti: solidarnost, poštivanje različitosti, uvažavanje prošlosti, čovjekoljublje i vjera u bolje sutra, uprkos svemu.
Cinici će reći: okupile se matore komunjare, žao im što je njihovo prošlo! Da li je baš tako? Da li je to cijela istina? Biće da nije. Jer bilo je, u Jajcu, i to u priličnom broju, i mladića i djevojaka, koji su vrlo ozbiljno čitali marksističku literaturu i istorijske zapise, a i onih koji to nisu čitali, ali ne žele da mladost provedu zatvoreni u torove i rintajući za crkavicu, da bi tajkunima, koji ih ponižavaju, punili džepove.
„Drugarice i drugovi“ su se u Jajcu pozdravljali sa „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ Biće da je u tome suština.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu