Srbi imaju dugu istoriju i tradiciju, pa se zna za mnoga pravila i običaje koji u Srbiji postoje još iz perioda paganskih Slovena, preko doba Nemanjića, pa sve do Turaka. Kako se kroz istoriju mnogo toga mijenjalo, počevši od vjekovnog ropstva, preko brojnih ratova i stradanja, izmijenila su se i mnoga vjerovanja, ali i običaji koji su se praktikovali u određenim periodima.
Međutim, pored tih divnih tradicionalnih načela i značajnih narodnih običaja, narod je imao i neke koji su za svaku osudu. Upravo je među njima i snohačenje jedan od srpskih običaja koji se tiče intimnih odnosa, a koji se, na sreću, više ne praktikuje danas.
Šta je snohačenje?
Snohačenje podrazumijeva intimni odnos između svekra i snaje i običaj potiče još iz doba Južnih Slovena. Čin se upražnjavao uglavnom zbog seksualne nezrelosti ili odsustva sina. Običaj je uspostavljen 1878. godine, a kažu da je trajao sve do povlačenja Osmanskog carstva sa ovih prostora, i da je iskorijenjen tek krajem Drugog svjetskog rata.
Tvrdi se da je bio rasprostranjen na području Pomoravlja i u Vranju i da je nastao iz “čisto praktičnih razloga” i prenosio se s koljena na koljeno.
Naime, kada bi se maloljetni mladić oženio starijom, odraslom ženom u tom slučaju bi otac obavljao bračnu dužnost. Često su se rađala i djeca iz odnosa između svekra i snaje, a snohačenje bi upražnjavali do sinovljevog punoljetstva.
Vjerovatno je jedna od najpoznatijih scena srpske književnosti upravo ona iz čuvene “Nečiste krvi” Bore Stankovića, kada opisuje noć u kojoj se proslavlja vjenčanje Sofke i maloga Tomče.
U jednoj od scena pratimo gazda Marka koji je trećeg dana svadbe ljut što se gosti razilaze i krivo mu je što su otišli baš oni koji su sa svojim snahama “živjeli”, a on sad ne smije. Proklinje pokojnog oca i tog sina, koji mu nije sin nego brat (misli se na Tomču).
Od žene traži priznanje da je spavala sa svekrom, što ona poriče, a on je udara. Do Sofke dopiru jauci i ona strijepi i čeka, ali gazda Marko, uzjaha konja i u bijesu ga udari nožem. Od tog dana gazda Marko se nije vratio kući. Na kraju stiže glasnik da je ubijen, a Sofka je bila ubijeđena da je on zbog nje svjesno otišao u smrt. Kad su ga našli, još je bio živ, ali je pokidao zavoje i iskrvavio do smrti.
Dakle, Bora Stanković je tragove ovog čudnog običaja zabilježio u svom djelu, a navodno su ga praktikovale sve klase društva, bez obzira na etničku pripadnost i vjeroispovijest i niko ga nije smatrao grijehom. Čak su ti mladi momci čije su supruge obavljale bračne dužnosti sa njihovim očevima, ovaj običaj prenosili na mlađe generacije i ponavljali ga kada bi odrasli, piše ŽenaBlic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu