Magazin

SNOHAČENJE, NAJJEZIVIJI STARI SRPSKI OBIČAJ Serija “Nečista krv, grijeh predaka” podsjetila na horor koji je prolazila novopečena mlada

Nedavno se emitovala serija "Nečista krv, grijeh predaka" koja je pratila događaje koji su se dešavali prije onih, dobro poznatih, u romanu Bore Stankovića, dakle prije "Nečiste krvi". Kroz brojne patnje prikazan je težak položaj žena, a običaj koji je bio najstrašniji i najjeziviji za svaku mladu ženu je snohačenje.

Scena iz serije "Nečista krv"
FOTO: THIS AND THAT PRODUCTIONS/YOUTUBE/SCREENSHOT

Srbi imaju dugu istoriju i tradiciju, pa se zna za mnoga pravila i običaje koji u Srbiji postoje još iz perioda paganskih Slovena, preko doba Nemanjića, pa sve do Turaka. Kako se kroz istoriju mnogo toga mijenjalo, počevši od vjekovnog ropstva, preko brojnih ratova i stradanja, izmijenila su se i mnoga vjerovanja, ali i običaji koji su se praktikovali u određenim periodima.

Međutim, pored tih divnih tradicionalnih načela i značajnih narodnih običaja, narod je imao i neke koji su za svaku osudu. Upravo je među njima i snohačenje jedan od srpskih običaja koji se tiče intimnih odnosa, a koji se, na sreću, više ne praktikuje danas.

Šta je snohačenje?

Snohačenje podrazumijeva intimni odnos između svekra i snaje i običaj potiče još iz doba Južnih Slovena. Čin se upražnjavao uglavnom zbog seksualne nezrelosti ili odsustva sina. Običaj je uspostavljen 1878. godine, a kažu da je trajao sve do povlačenja Osmanskog carstva sa ovih prostora, i da je iskorijenjen tek krajem Drugog svjetskog rata.

Tvrdi se da je bio rasprostranjen na području Pomoravlja i u Vranju i da je nastao iz “čisto praktičnih razloga” i prenosio se s koljena na koljeno.

Naime, kada bi se maloljetni mladić oženio starijom, odraslom ženom u tom slučaju bi otac obavljao bračnu dužnost. Često su se rađala i djeca iz odnosa između svekra i snaje, a snohačenje bi upražnjavali do sinovljevog punoljetstva.

Vjerovatno je jedna od najpoznatijih scena srpske književnosti upravo ona iz čuvene “Nečiste krvi” Bore Stankovića, kada opisuje noć u kojoj se proslavlja vjenčanje Sofke i maloga Tomče.

U jednoj od scena pratimo gazda Marka koji je trećeg dana svadbe ljut što se gosti razilaze i krivo mu je što su otišli baš oni koji su sa svojim snahama “živjeli”, a on sad ne smije. Proklinje pokojnog oca i tog sina, koji mu nije sin nego brat (misli se na Tomču).

Od žene traži priznanje da je spavala sa svekrom, što ona poriče, a on je udara. Do Sofke dopiru jauci i ona strijepi i čeka, ali gazda Marko, uzjaha konja i u bijesu ga udari nožem. Od tog dana gazda Marko se nije vratio kući. Na kraju stiže glasnik da je ubijen, a Sofka je bila ubijeđena da je on zbog nje svjesno otišao u smrt. Kad su ga našli, još je bio živ, ali je pokidao zavoje i iskrvavio do smrti.

Pročitajte još

Dakle, Bora Stanković je tragove ovog čudnog običaja zabilježio u svom djelu, a navodno su ga praktikovale sve klase društva, bez obzira na etničku pripadnost i vjeroispovijest i niko ga nije smatrao grijehom. Čak su ti mladi momci čije su supruge obavljale bračne dužnosti sa njihovim očevima, ovaj običaj prenosili na mlađe generacije i ponavljali ga kada bi odrasli, piše ŽenaBlic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu