Kada se Debora Hajcer (37) osvrne na posljednjih nekoliko mjeseci, samo odmahne rukom. Zima je, kaže, bila nešto što treba zaboraviti. Konstantna mučnina i nemogućnost da jede. Sve je pripisivala stresu: njena kćerka Alina, koja ima oslabljen imunitet još otkad joj je dijagnostikovan rak, imala je ozbiljne zdravstvene probleme. Uslijedile su duge hospitalizacije, tokom kojih je majka uvijek bila uz šestogodišnju djevojčicu.
Nikada ozbiljno nije razmišljala o mogućnosti da je trudna, iako nije imala menstruaciju mjesecima. Svi testovi na trudnoću su bili negativni. Takođe je znatno smršala. Ova sitna žena je na kraju imala samo 50 kilograma.
Veoma poseban Dan zaljubljenih
Na Dan zaljubljenih, 14. februara, saznala je da će ponovo postati majka. Njen suprug insistirao je da uradi još jedan test. Njena ginekološkinja potvrdila je pozitivan rezultat i odredila termin porođaja za kraj aprila – dakle, samo dva i po mjeseca kasnije.
Uslijedio je šok, pa prihvatanje, pa radost – i ponovo, iznova i iznova, strah. Emocionalni rolerkoster je počeo. A s njim i pitanje: Kako ću sve ovo izdržati? Porodica sa četvoro članova živi u stanu od samo 50 kvadrata, sa jednim izvorom prihoda, jer Debora redovno mora da vodi Alinu na terapije i ljekarske preglede. Njihov najstariji sin, Niko (20) privremeno se vratio kući nakon povrede na poslu jer mu je bila potrebna pomoć.
Na Praznik rada – 1. maja – rođen je mališan Aurelio. Došao je kući iz porodilišta sredinom maja.
– Djeca su veoma ponosna na njega – kažu njegovi roditelji, Debora i Manuel.
Paskvale (10) priča o svom malom bratu u školi i prijateljima, a Alina o njemu govori u vrtiću. Ona, koja je izuzetno vezana za majku, lijepo prihvata novog člana porodice. Nije ljubomorna, ali niko još ne smije da ga drži u naručju.
Jer on je zaista veoma mali. Aurelio je na rođenju imao samo 2.095 grama i 43 centimetra. Ljekari u bolnici bili su uvjereni da je rođen mnogo rano – u 34. nedjelji trudnoće. Za razliku od Deborine ginekološkinje, oni smatraju da bi redovan termin porođaja bio sredinom juna.
Infekcija, inkubator i viđanje na smjenu
Debori je pukao vodenjak na Uskrs, nakon čega je bila u bolnici Zingen sve do porođaja. Dobila je antibiotike zbog infekcije streptokokom. Nakon porođaja, Aurelio je stavljen u inkubator na pedijatrijskoj intenzivnoj njezi i dobijao je infuziju jer je imao nizak nivo šećera u krvi, kaže njegova majka. Bio je i pod medicinskim nadzorom zbog moguće infekcije streptokokom, jer su bakterije mogle biti prenesene sa majke. Ali sada je dobro.
Vrijeme do trenutka kada je konačno smeo kući bilo je puno neizvijesnosti. Tri dana nakon porođaja, Debora je napustila bolnicu. Morala je da se brine o drugoj djeci i željela je da njihov dnevni ritam ostane koliko-toliko normalan.
– Svakog popodneva vozili smo se iz Tutingena do Zingena da posjetimo Aurelija u bolnici – kaže ona.
Ona i suprug su se smjenjivali: dok se jedno od njih igralo sa starijom djecom, koja nisu posjetila bebu, drugo je ostajalo sa novorođenčetom.
Tata čuva bebu tokom dana, a noću radi, a kod mame je obrnuto
Danas, ponosna majka kaže da se dnevna rutina stabilizovala.
– I sada znam: mogu ja to – naglašava ona.
U bolnici je dojila bebu, ali danas to nije moguće zbog svakodnevnog stresa. Roditelji na smjenu hrane bebu mlijekom iz flašice – na svaka tri sata. Ona radi dnevnu smjenu, dok njen suprug Manuel, koji bi do septembra trebalo da bude na porodiljskom odsustvu, radi noćne smjene. Kratke pauze između hranjenja su važne, poručuje ona, jer Aurelio mora da dobija na težini.
– Da sva djeca napreduju i budu zdrava – kaže odlučno.
Porodica Hajcer je vodila kćerku na magnetnu rezonancu u Univerzitetsku bolnicu u Frajburgu. Tumor u njenoj glavi više ne raste, a metastaze su nestale, zahvaljujući terapiji. Na kontrolu mora da ide na svaka četiri mjeseca.
Aurelio takođe ide u Frajburg. Ima mladež na licu, i mora na redovne kontrole jer se crvenilo širi do oka. Ljekari su trenutno optimistični i vjeruju da neće biti nikakvih problema, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu