Zahvaljujući ovoj dvojici heroja iz sjenke spasen je Siniša Golijanin, direktor KPZ Foča, koji je teško povrijeđen u slijetanju ”tojote” u provaliju na Zelengori. Nažalost, spasa nije bilo za Dalibora Pljevaljčića, direktora Studentskog doma u Foči, koji je u nesreći izgubio život, dok je Golijanin 36 sati bespomoćno ležao na kiši, sve dok nije čuo glasove dvojice policajaca.
Srđan Kulić i Marko Vasiljević pričaju da su iz PU Foča poslati u obilazak terena, jer su dobili informaciju da se Golijanin i Pljevaljčić od 22. septembra nisu vratili kućama. Naizgled običan radni dan u uniformi pretvorio se u dramatičnu trku s vremenom kada su oko 12 časova pored makadamskog puta, koji vodi prema Planinskoj kući Orlovačko jezero, uočili registarsku tablicu automobila.
Tablica bila jedini trag nesreće
– Dobro poznajem taj teren i ukoliko se radilo o saobraćajnoj nesreći znao sam gdje bi eventualno moglo doći do slijetanja. Obilazili smo te lokacije i ništa nije ukazivalo na nesreću sve dok, u travi, nekih tri metra od puta, nismo uočili registarsku oznaku. To je bio jedini trag… Obično, kada se radi o nesreći, imate i druge tragovi, ali ovdje doslovno nije bilo ništa osim tablice – priča Kulić, koji ima bogato iskustvo u planinarenju i na stotine osvojenih vrhova širom Evrope.
Prisjeća se da tablica nije bila zaprljana. Izgledala je, kaže, “čisto i svježe”, što je bio znak da detaljno pregledaju teren.
– Sa puta se ništa nije vidjelo. Krenuli smo se spuštati u ponor ka šumi, sve vrijeme dozivajući. U jednom trenutku obojica smo čuli neko mrmljanje, kao da se neko odozdo javio. Bilo je nejasno i nismo bili sigurni da li nam se učinilo ili je neko stvarno vikao. Tokom spuštanja, morali smo zaobići jedan dio terena, jer se drugačije ne može sići. Nastavili smo dozivati: “Ima li ko dole!” i tada smo jasno čuli glas koji se javio – priča Kulić.
Pljevaljčiću nije bilo pomoći
On kaže da su silazili dublje i dublje, ali opet ništa nisu vidjeli. Unesrećenom su vikali da se “ne boji”, da pomoć stiže…
– Tek kada smo se spustili dublje u šumu, među stijenama smo uočili zaglavljeno tijelo. Već po položaju se dalo naslutiti da ne daje znakove života. Kada smo prišli bio je potpuno hladan i nije imao puls. Nekih 15-20 metara ispod, uočili smo Golijanina. Džip je bio nekih desetak metara od njega, a on je iscrpljen ležao na nekakvoj zaravni ispod omorike. Vjerovatno se tu sam zavukao, jer bolje mjesto u tim okolnostima nije mogao naći – prisjeća se Srđan Kulić.
Njegov kolega Aleksandar Vasiljević ističe da je prava drama tek tada počela. Zbog eventualnih povreda kičme Golijanina, nisu smjeli pomjerati, a za ukazivanje adekvatne pomoći nisu imali sredstva. Budući da na tom lokalitetu nema signala za mobilni telefon, dogovorili se da Vasiljević ostane uz Golijanina dok Kulić ode da pozove pomoć.
– Planinska kuća je udaljena oko pet kilometara, a signal za mobilni telefon može se uhvatiti tek nekih osam kilometara od mjesta nezgode, ali se doslovno mora naći odgovarajuće mjesto – kaže Kulić, piše ATV.
Utopljavanje i cijeđenje kišnice
Srećna okolnost je to što je Golijanin govorio da mu je hladno. Jer, kako pojašnjavaju, ukoliko osjeća hladnoću to znači da nije ušao u stanje hipotermije, te da imaju još vremena da ga spasu.
– Bilo mu je hladno. Drhtao je i tražio da zapalimo vatru da se ugrije. Vidjelo se da je sav ugruvan. Morao sam ga utopliti. Skinuo sam uniformu i jaknom ga pokrio po prstima i glavi, a košulju sam mu prebacio preko stomaka. Bio je svjestan i komunicirao, ali jedva. Govorio sam mu da pomjeri nogu, ruku, što je i učinio. Bio je žedan i u džipu sam našao flašicu s malo vode. Morao sam da mu kvasim usta, pa sam s lišća cijedio kišnicu u flašu – priča Vasiljević, koji u policiji radi četiri godine, odakle je prešao iz Oružanih snaga BiH u kojima ima dugogodišnji staž.
Više od sat vremena Vasiljević je sam proveo s Golijaniom i kaže da mu nije dozvoljavao da zaspi.
– Gubio je snagu i morao sam ga održati budnim. Nisam mu dozvoljavao da zaspi. Govorio sam mu da štedi energiju, da na upite odgovara samo klimanjem. Kada je pomoć stigla izmjerili su mu krvni pritisak 60/60 i sjećam se da je ljekar rekao da, bez pomoći, ne bi izdržao još pola sata – priča Vasiljević.
Ne bi izdržao još pola sata
Za to vrijeme Kulić je stigao do Planinske kuće u kojoj je zatekao nekoliko ljudi i pozvao ih da pomognu, znajući da bez najmanje osam ljudi i čekrka neće moći izvući nosila do puta. Nakon toga je nastavio da ide “ka signalu” i uspio obavijestiti PU Foča, te spasioce službe “Volf” koji su odmah reagovali i zapustili se na Zelengoru.
Zajedničkim snagama spasioci “Volf”, GSS Republike Srpske, jedinica Žandarmerije, ekipa Hitne pomoći i nekolicina planinara su oko 15 časova izvukli Golijanina i prevezli ga u Univerzitetsku bolnicu u Foči.
– Spasiti nečiji život je nešto posebno. Osjećamo sreću i ponos, nešto što se ne može opisati riječima – uglas kažu Kulić i Vasiljević.
Sa Maglića spasao dvoje Danaca
Osim što radi kao policajac Kulić je licencirani planinski vodič sa dvije decenije planinarskog iskustva, a u sličnoj akciji je učestvovao u septembru 2017. godine. Tada je sa vrha Maglića, zajedno sa članovima planinarskog društva “Zelengora”, spasao dvoje planinara iz Danske. Za taj poduhvat je i pohvaljen od strane ministra unutrašnjih poslova RS.
– Volim prirodu i planinu. Te terene odlično poznajem i već tri godine sa ekipom od dvadesetak ljudi tuda pješke idem od Foče pod Ostrog. To je put od 180 kilometara, koji traje šest dana – kaže Kulić, navodeći da sljedeće sedmice putuje u manastir Hilandar kako bi monasima pomogao u sječi drva, što je već iskusio prošle godine.
Golijan stabilno, ostaje u UKC
Siniša Golijanin, trenutno je hospitalizovan u Klinici za torakalnu hirurgiju UKC RS i njegovo stanje je stabilno.
– Zdravstveno stanje pacijenta je stabilno i ostaje na daljem praćenju i liječenju u ovoj Klinic – navode u UKC RS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu