Sveti mučenik Jaron s družinom rođen je u gradu Tijani kapadokijskoj od dobre i blagočestive majke Stratonike, koja je bila slijepa. Jeron je bio vrlo revnosan hrišćanin i sa velikom sinovskom ljubavlju služio slijepoj majci svojoj Stratoniki.
Iz ta dva razloga nije htio ići u vojsku, nego je istukao i otjerao one, koji su bili poslati da ga uzmu. Jer mu je bilo žao ostaviti svoju bespomoćnu slijepu majku, i jer mu je bilo teško i pomisliti, da će kao vojnik biti prinuđen, da se klanja i žrtvu prinosi idolima.
Najzad Jeron je bio uhvaćen i sa još nekim hrišćanima odveden pred kneza u grad Melitinu. Kada su bili na putu, jedne noći javi se neko Jeronu u bijelom odijelu i reče mu: “Evo, Jerone, javljam ti spasenje: nećeš vojevati za cara zemaljskoga, nego ćeš za Cara nebesnog podvig svršiti i skoro k Njemu preći da primiš od Njega čest i slavu.”
I od te vijesti ispunilo se srce Jeronovo radosti neiskazane. Kad su stigli u Melitinu, bili su svi bačeni u tamnicu. Tu je Jeron s velikim žarom utvrđivao u vjeri sve zatvorene, moleći ih da niko ne otpadne nego svi da dragovoljno predaju tijela svoja na muke i smrt za Hrista. Pred knezom svi su jednoglasno izjavili vjeru u Hrista Gospoda, samo jedan rođak Jeronov, po imenu Viktor, je otpao od vjere. Jeronu je bila odsječena ruka, po tom je i šiban i mučen, dok najzad nije bio, zajedno sa ostalima, mačem posječen. Idući na gubilište njih 33 mučenika pjevali su psalam: Blaženi neporočni na putu hodeći po zakonu Gospodnjem.
Da spomenemo i po imenu ove česne mučenike, čija su imena upisana u Knjigu Života: Isihije, Nikandr, Atanasije, Mamant, Varahije, Kalinik, Teogen, Nikon, Longin, Teodor, Valerije, Ksant, Teodul, Kalimah, Evgenije, Teodot, Ostrihije, Epifanije, Maksimijan, Dulkitije, Klavdijan, Teofil, Gigantije, Dorotej, Teodor, Kastrihije, Anikit, Temelije, Evtihije, Ilarion, Liodot i Amonit. Neki Hrisant je otkupio odsječenu glavu Jeronovu i česno je sahranio, a docnije nad njom je podigao crkvu u ime Svetog Jerona. A odsječena ruka mučenikova je bila odnešena njegovoj slijepoj majci. Postradao je Sveti Jeron sa družinom 298. godine, i prešao u slavu Hristovu.
Tropar (glas 4):
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Prepodobni Lazar Galasijski
Stub od svjetlosti javio se nad kućom, gdje se on rodio. Iz svog sela Magnezije otišao u Jerusalim na poklonjenje svetinjama, i tamo se zamonašio u manastiru Svetog Save Osveštanog. Poslije 10 godina nastanio se na gori Galasijskoj, i podvizavao se na stolpu kao stolpnik: Čudotvorac za života i po smrti. Veliko uvaženje prema njemu imao je car Konstantin Monomah. U starosti preselio se Lazar sveti u vječnost, krajem 11. vijeka.
Tropar (glas 8):
Neprestalnim molitvama i potocima suza stub si orosio, i uzdasima iz dubine duše umnožio si velikim trudom svoje talante, svima dajući oproštaj grijehova, prepodobni oče naš Lazare, moli se Hristu Bogu da spase duše naše, piše Alo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu