Iz našeg ugla

Spomenici

Čega se pametan stidi, time se budala ponosi, kaže stara narodna. A može i obrnuto: Čime se pametan ponosi, to budala ćuška u stranu, ruši, skrnavi i zatrpava smećem. Jer, kako drugačije objasniti odnos prema simbolima antifašizma u BiH.

Spomenici
FOTO: RAS SRBIJA

Da posjetimo, mnogi to danas ne znaju, jer nit’ u školi uče, nit’ na jutjubu gledaju: Jugoslavija je u Drugom svjetskom ratu pobijedila fašiste i tu pobjedu platila sa najmanje milion ljudskih života, a centar antifašističkog otpora je bio u BiH. Svaki noramalan narod(i) time bi se ponosio i tu istorijsku činjenicu udarao na velika zvona “urbi et orbi”.

Ali, šta je u Bosni i Hercegovini uopšte normalno!

Ni na međunarodni Dan sjećanja na Holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti nijedna delegacija nije posjetila Spomen park na Vracama u Sarajevu mjesto na kojem u je Drugom svjetskom ratu bilo „službeno stratište“ i gdje su fašisti pobili više od 9.000 Sarajlija, a među njima i 1.100 djece. U doba „komunističkog jednoumlja“ bilo je to divno, uređeno mjesto, kako i dolikuje najznačajnijem antifašističkom memorijalu u glavnom gradu jedne, tada feredalne republike, a danas države. Danas je Spomen park na Vracama tužno, mrtvo mjesto, zaraslo u korov, sa kipom Žene borca, kojem je odavno otkinuta ruka. Do prošle godine tu je bila divlja deponija na koju su građani Sarajeva i Istočnog Sarajeva složno bacali smeće.

Nisu Vraca izuzetak, nego pravilo. Partizansko groblje u Mostaru, djelo čuvenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, svako malo je na udaru huligana, koji vole ustaške simbole. Isti takvi simboli mogu se vidjeti na ostacima spomenika „Pesnica“ na Makljenu, koji je 2000. godine miniran i srušen do temelja. Zbog dugogodišnje nebrige na Tjentištu se prije dvije godine otvorilo klizište, prijeteći da proguta Spomen kosturnicu u kojoj počivaju partizani izginuli na Sutjesci, a lani je odron zatrpao čuvenu Titovu pećinu u Drvaru. I tako dalje…

Upućeni kažu da se sve ovo dešava zato što se ne zna „ko je gazda“, odnosno ko je odgovoran za spomenike. Ima u tome istine. Ali, da se ne lažemo, niko se i ne otima za gazdovanje ovim memorijalima. A i što bi? Nit’ je to tajkunski tržni centar, nit’ kilometar tankog seoskog asfalta, pa da političari od toga imaju neke korsti. A to što se političari u BiH izjašnjavaju kao zakleti antifašisti, samo je još jedan dokaz da su ustvari – licemjeri i lažovi.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu