Kultura

"SREĆA NIJE POTPUNA U POLUPRAZNOM POZORIŠTU" Priznanje Dragani Purković Macan i Anji Ilić na festivalu u Jajcu

Na 39. Pozorišnim igarama BiH u Jajcu predstava „Škola za žene“, u režiji Đurđe Tešić, a u izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske, odnijela je dvije nagrade.

"SREĆA NIJE POTPUNA U POLUPRAZNOM POZORIŠTU" Priznanje Dragani Purković Macan i Anji Ilić na festivalu u Jajcu
FOTO: NARODNO POZORIŠTE RS

Žiri u sastavu: Maja Lasić, Damir Altumbabić i Dubravka Zrnčić-Kulenović, donio je odluku da nagradu za najbolju scenografiju dodijeli scenografkinji NPRS Dragani Purković Macan za zanimljivu arhitektoniku scene u ovoj predstavi.

FOTO: DRAGO VEJNOVIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: DRAGO VEJNOVIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

-Meni je ovo 13. nagrada za najbolju scenografiju i mogu slobodno reći da je pored Sterijine nagrade koju sam dobila 2018. godine, ova najdraža, jer dolazi u teškom vremenu za pozorišnu umjetnost. Veoma je teško vrijeme za sve izvođačke umjetnosti. Mi se trudimo da stvaramo i radimo, ali ako se taj naš rad ne vidi sve je uzalud – rekla je Dragana Purković Macan.

Prema njenim riječima, sama izrada ove scenografije nije bila komplikovana i nije trajala dugo.

-Inače u tom procesu nastanka sceografije, najteži dio je onaj umjetničko-intelektualni, a to je nalaženje scenografskog rješenja. Nekada sam nakon prvog čitanja sigurna šta je to, a nekada taj proces traje duže vremena – objasnila je.

Druga nagrada za ovu predstavu je nagrada za najbolje glumačko ostvarenje, koju je stručni žiri dodijelio glumici NPRS Anji Ilić za ulogu Anjese.

FOTO: JELENA MEDIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: JELENA MEDIĆ/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

-Svakom glumcu, bilo da je na početku svog glumačkog puta ili da je iskusan u zrelijim godinama, nagrada je potvrda da to što radi ima smisla, da neko prepoznaje njegov kvalitet i da je na pravom putu. Ipak, ovo vrijeme je za pozorište vrlo nezahvalno i teško, i sa koronom, a i ranije dok nje nije bilo. Samo je sada korona još više osvijestila koliko je kultura na margini i koliko smo ugroženi – rekla je Anja Ilić.

Iako im je učešće na festivalima veoma važno i Dragana i Anja slažu se oko jednog, a to je su mjere kada je u pitanju prevencija pandemije koronavirusa izvršene selektivno.

-Pozorištima je dozvoljeno da prime 50 ljudi u salu uz sve propisane mjere (masku, dezinfekciju, razmak), dok je u ugostiteljskim objektima dozvoljeno boraviti bez maske, bez distance i bez ostalih ograničenja – naglasila je Purković Macan.

Istog mišljenja je i Ilićeva, koja smatra da je ovakva situacija obezvrijedila pozorište.

FOTO: NARODNO POZORIŠTE RS
FOTO: NARODNO POZORIŠTE RS

-Novo normalno u pozorištu gdje je dozvoljeno samo 50 ljudi u gledalištu nikada neće biti normalno, jer je to poluprazna, da ne kažem prazna sala. Kao što pozorište nema smisla bez glumca na sceni, tako ne može ni bez publike i bez te razmjene koja se odvija u toku predstave. Naravno, srećna sam zbog nagrade, ali ta sreća nije potuna zbog trenutnih okolnosti – naglasila je ona, te apeluje na nadležne da olakšaju mjere kada su u pitanju pozorišta.

-Ljudi u publici su pasivni posmatrači, okrenuti prema sceni sa maskom na licu bez kontakta i nisu u konverzaciji jedni sa drugima. Kafići su puni, ljudi u njima su bez maski i bez fizičke distance i to je izgleda u redu. Ništa mi tu nije jasno – izrazila je nezadovoljstvo.

Kako obe kažu, nadaju se skoroj promjeni ovih mjera.

-Smatramo da su kultura, nauka i obrazovanje ono bez čega nema naroda, bilo kog, nema identiteta. Kada je u Drugom svjetskom ratu od premijera Velike Britanije, Vinstona Čerčila, traženo da budžet namijenjen kulturi ukine i prebaci na ratni budžet, on je rekao ,,A šta čemo onda da branimo?“. Znao je vrlo dobro da bez kulture, neće biti ni naroda – objašnjavaju.

Bez umjetnosti nismo ljudi

-Ne podcjenjujem druge oblasti, ali pogledajte čemu su se skoro svi ljudi okretali u vremenu izolacije, da bi sačuvali mentalno zdravlje. Okretali su se onim iskonskim vrijednostima koje su čovjeku najpotrebnije, a to je porodica, čitanje knjiga, gledanje predstava, filmova. Možda zvuči kao floskula, ali umjetnost hrani dušu i ako kojim slučajem ostanemo bez nje, postaćemo roboti. Da ipak završimo optimistično, ako kuga nije uništila pozorište, neće ni korona – rekla je Dragana Purković Macan.