Kolumne

Srećna porodica

Na brdašcu kućica, a u kućici tata, mama i desetoro nasmijane dječice. Zvuči kao bajka, ali nije. Nema bajki u stvarnom životu.

Srećna porodica
FOTO: MILKICA MILOJEVIC/RAS SRBIJA

Suzana i Željko Savanović su za rekordnih 13 godina stekli desetoro dJece i daju sve od od sebe da ih othrane i vaspitaju. Političari bi rekli da su Savanovići šampioni nataliteta, jer zna se: porodica je „stub i temelj društva“, a djeca su „naše najveće blago“ i „naš ponos“.

E, pa da vidimo kako Republika Srpska vodi računa o svom blagu i ponosu, svojoj budućnosti i temelju!?

Nećemo o novcu, mada u ovoj tranzicijskoj grabeži, onaj ko nema para, može slobodno da krepa.

Ali, osim novčanih doznaka ima i mnogo drugih načina da odgovorna zajednica podrži jednu veliku porodicu.

Krenimo od glave porodice. Od majke. Kada je u 32. godini rađala deveto i deseto dijete, blizance, jedva je izvukla živu glavu. Toliko o vaskolikoj društvenoj brizi za reproduktivno zdravlje. 

Kada se tako narušenog zdravlja vratila kući, među svoju dječicu, u dom Savanovića svakodnevno su dolazili socijalni radnici, porodični savjetnici, psiholozi, pedagozi, patronažne sestre? Nisu! Kako to? Ko je Savanovićima pomogao da organizuju porodični život, podijele obaveze, ko ih je posavjetovao kako da vaspitaju desetoro djece i kako da sedmoro školaraca, okupljenih za jednim stolom, oko jedne vatrice, na vrijeme pozavršavaju zadaće? Ko im je ponudio besplatan vrtić za malu djecu i instrukcije za školarce? Niko.

Pročitajte još

Dakle, mama, i da je najzdravija, a nije, ne bi mogla da radi van kuće. A tata nije zaposlen. Zvanično. Radio je za platu, pa odustao. Ne može od prosječne plate da živi natprosječna porodica. I ne može, svi to znamo.

Tata je sada nadničar. Nema zdravstveno osiguranje, neće imati penziju, ne može da misli na takav luksuz, valja djeci zaraditi hljeba, i to odmah. Tata je mesar. Želi da sagradi malu štalu, klaonicu i pecanu i da ima svoj mali porodični biznis, od kojeg će izdržavati svoju veliku porodicu. Čim su to čuli sjatili su se savetnici za startap biznis, fondovi za podršku porodicama i socijalnom preduzetništvu, da mu pomognu? Nisu. Kako to!

Niko nije pomogao Savanovićima, ni njihovoj djeci, ni drugoj djeci iz mnogo hvaljenih višečlanih porodica.  Bar ne na ovakve načine.

Pomažu im, što bi se reklo, „ljudi dobre volje“. Jedni poklone šporet, drugi drva, treći vreću brašna. Ali čekajte, to je milostinja! Kako sad to: najveće blago, ponos, stub i temelj društva, a „socijalni slučaj“!? Je li to ta naša čuvena borba za natalitet? Ili je to kampanja protiv nataliteta?