Kolumne

Srećni robovi

Dužničko ropstvo u koje nas uvlače decenijama sve je samo ne borba za Republiku Srpsku.

Srećni robovi
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

To što penzionerima, tu i tamo, nabace 50 ili 80 maraka, sve je samo ne želja da se pomogne najstarijoj populaciji, koja je izgradila sve ono što su “patriote” do danas opljačkale.

Da se penzionerima namjeravalo pomoći ne bi se na svakom mjestu i u svakoj državnoj firmi krali milioni, i to nekažnjeno, decenijama, već bi penzije u prosjeku bile oko 1.000 maraka.

Kako nam na naslovnicama završiše robovlasnici i kriminalci, koji se predstavljaju kao uspješni privrednici, donatori, humanitarci, kako su nas uspjeli onesposobiti za bilo šta, to je priča na koju vjerovatno ne bi mogli odgovoriti ni timovi psihijatara i psihologa.

Kako su ljude koji su stvarali sve ono što je proteklih godina pokradeno i uništeno uspjeli zaraziti letargijom, takođe je za ozbiljnu analizu.

Nije tačno da se ovaj narod naučio na podanički mentalitet, jer da jeste ne bi ga ni bilo, ali stara poslovica kaže: “Zavadi, pa vladaj”.

Međutim, domaćim “patriotama” pošlo je za rukom ono što nijednom tiraninu do danas nije, a to je da svoj narod, osim što ga je zavadio, još pride opljačka i uvuče u dužničko ropstvo.

Doduše, iz ovog začaranog sna treba se samo probuditi i ustati, pa bi sve bi bilo drugačije.

Da li će se to uopšte i kada dogoditi zavisi od nas samih, a boljih robova od srećnih robova jednostavno nema.