Ilić pokazuje poznavanje drugog Njutnovog zakona termodinamike i prejudicira ovovremenske rasprave o entropiji i “toplotnoj smrti univerzuma” koje danas vode mislioci poput Stivena Hokinga.
U sljedećim Zoranovim replikama: “… Novi svjetovi o kojima govorah prije nekog vremena na Astrei nalaze se u pedesetom regionu vasione i tek se sada začinju. Ja sam se približio najbližoj tački haotična stanja njihovog. Po mome računu, naša će se Zemlja ohladiti za milion godina, a mi ćemo morati da se naselimo tamo. Ovaj luk što se kreće u haosu, to je vazdušna struja koja teži tamo usljed jake privlačne sile nagomilana magnetizma što se izdvaja od Zemlje, usljed njenog rashlađivanja. Na takav način nestaće vazduha sa ohlađene Zemlje, a mi ćemo se, nošeni pravcem ove magnetske struje, u nove svjetove odseliti”… intergalaktički saobraćaj se odvija vlastitom mentalnom snagom duholjudi koji mogu da lete i kreću se tolikom brzinom da ih je moguće percipirati jedino kao “maglenu masu” ili “užareno svjetlo”. (Nevjerovatno su slične i Tesline vizije iz eseja “Problem povećavanja ljudske energije”.)
Mentalni intergalaktički saobraćaj izum je koji bi se u literarnom smislu vjerovatno mogao pripisati Iliću, kao pioniru domaće i svjetske naučne fantastike.
Mnogo godina prije velikih imena ovog žanra Asimova, Klarka, Hanlajna, koji su svemirski saobraćaj i otkrivanje nepoznatih svjetova u univerzumu podigli na nivo konstante SF žanra, “mentalni svemirski brodovi” pojavljuju se u djelima naučnofantastičnih autora tek u posljednjih nekoliko decenija, na primjer u romanu Valtera Trevisa “Čovjek koji je pao na Zemlju”. Skoro čitav vijek ranije Ilić je slučajno intuitivno načeo ovu temu.
Utopijsku socijalizaciju Ilić potkrepljuje s još nekim podacima o duhosvijetu ne bi li nam što bolje dočarao viziju budućeg društva. Postojanje “moralnog seruma” koji djeluje samo na ljude, zabranjujući im krađu tuđe imovine i laž, očigledan je primjer Ilićeve tradicionalističke crte u karakteru i bezrezervne naklonosti ljudima, čak i kada nisu onakvi kakvi bi on želio da budu.
Moral duhosvijeta svjesno je oblikovan prema hrišćanskom uzoru, baš zato da bi se mogao narušiti. Ilić uvodi takozvane ograničene bračne ugovore, koji važe za sve pripadnike buduće civilizacije. Budući da su besmrtni, predstavnici duhosvijeta svakih 150 godina mogu promijeniti svog bračnog partnera, a promjena se reguliše intergalaktičkim ugovorom.
U tako naprednoj tehnološkoj utopiji, kada je međugalaktički saobraćaj razvijen do krajnjih granica, ljudi duhosvijeta svuda po univerzumu traže “egzemplare prastarih zemaljskih životinja”, da bi eksperimentima utvrdili svoje porijeklo. Oko ove ideje Ilić gradi zaplet svoje drame. Zaplet se gradi na sukobu duholjudi s dva preživjela egzemplara ljudskog roda – Danijelom i Natanom. Njih su predstavnici superiorne civilizacije uhvatili kao primjerke vrste koja odumire da bi na njima obavljali svoje eksperimente u svrhu unapređenja naučnih saznanja.
Sukob ljudi i duholjudi u Ilićevoj drami sukob je dva različita i po mnogo čemu suprotna ontološka sistema. Najznačajnija razlika između ove dvije vrste ljudskih bića je u emotivnom sklopu ličnosti. Duholjudi su bezosjećajni, na način na koji je bezosjećajan na primjer Kamijev Kaligula, oni su više nalik nekim božanskim mašinama, emotivni sklop im je jednoobrazan, jer ne postoji, redukovani su na nivo mislećih automata, poput robota Isaka Asimova ili replikanata Filipa K. Dika iz njegovog romana “Sanjaju li androidi električne ovce”. U sukobu ljudi i automata, Danijel i Natan su bespomoćni i osuđeni na propast. Dva paralelna toka radnje u Ilićevoj drami odnose se na sukob ljudi i duholjudi, i na sukob duholjudi i Merkurijanaca.
Ostrvska fantazija mnogo godina kasnije pretvorena je na sličan način u američku televizijsku seriju “Lost”, u kojoj postoji sukob preživjelih ljudi i “drugih”. Ilićeva imaginacija je, začudo, prije mnogo godina mogla biti prava stvar za holivudske producente.
Sukob sa Skerlićem umalo ga nije koštao literarnog zaborava. Dovoljno bi bilo da je napisao samo dramu “Poslije milion godina”, pa da mu pripada još laskavija titula, titula jednog od pionira svjetske naučne fantastike, koju mu daje Zoran Živković u svojoj “Enciklopediji naučne fantastike”, s potpunim pravom.
(Nastaviće se)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu