Najveći dio svoje karijere proveo je u JP Morganu. Radeći na Vol stritu, jednom od najmoćnijih finansijskih grupa u SAD i svijetu, rame uz rame sa najvećim svjetskim bankarima, svakodnevno je kroz ruke obrtao milione.
Kako je uspio da bez znanja i jedne riječi engleskog jezika nadmaši mnoge Amerikance na njihovoj teritoriji i postigne daleko više od onoga zbog čega je došao, srpski “Vuk sa Vol strita” otkriva za Blic Biznis.
Godinama ste radili po svijetu, i napravili veoma uspješnu karijeru izvan granica Srbije. Šta danas radi Vuk sa Vol strita? Čime se bavite? Od čega živite?
Vodim jedan polupenzionerski život. Ustajem rano i gledam da sve važne obaveze završim prije 9, i poslije toga je vrijeme za mene. Operativno se ne bavim ničim, nemam nekog posla na dnevnom nivou. Pisanje mi je glavna preokupacija, za moj blog, za lokalne publikacije, i trenutno mi je veliki fokus na knjizi koja izlazi na jesen.
Da li žalite što ste se vratili u Srbiju i kada napravite paralelu gdje je bolje?
Ne, to je uvijek bio moj plan. Naravno da je sada ovde neki haos ne bi se vratio. Ali nije mene nikada karijera zanimala, mene je isključivo novac zanimao. Karijera se desila slučajno kao uzrok moje želje da imam neki kapital i živim lagodno. Tamo se radi tri puta više. Mi smo jako lijeni. Ljudi ovdje jako malo rade. Vode jedan komforan život, mama, tata, baba, selo, sve je tu i ta slavna rečenica neću ja da radim za 300 evra, ali Amerikanac mora da radi.
Čime vi trgujete danas i šta biste savjetovali drugima? U koje akcije bi sada bilo pametno ulagati?
U posljednje vrijeme trgujem uglavnom zlatom. Zbog cijele ove situacije pomjerili smo jedan dio portfolia u zlato, jer ono tradicionalna zaštita od inflacije. Smatram da je u ovom trenutku ulaganje u zlato pametna investicija jer je ono nekako uvijek posljednje utočište u kriznim vremenima. E sada koliki kapital staviti i uložiti, to zavisi i od toga koliko imate godina, jer jedno je kada imate 25 godina, a potpuno druga priča ako imate 75. Što si stariji moraš biti konzervativniji i ulaziti u manje riskantne stvari. Za neke zrele godine ja bi rekao dobar dio u zlatu i kešu i rasporediti u valutama. Sada trenutno akcije i neke visokoriskantne investicije su upitne jer ne znamo šta će se desiti sa inflacijom, ona će vjerovatno nastaviti da divlja.
Kada su u pitanju akcije, najbolje je ulagati u energetiku. U naftu, možda i u ove obnovljive izvore, ali generalno nafta će biti igranka sljedećih godinu dana zbog rata sa Ukrajinom, tako da će fokus biti na energentima i dalje.
Koja vam je strategija kada ulažete? Da li uvijek idete na sigurno ili volite da rizikujete, i koliko ste najviše profitirali u posljednjih mjesec dana?
Ja sam dosta rizikovao kad sam bio mlađi. Dosta sam spekulisao, bio sam u takvoj situaciji da sam znao puno informacija, ali danas ne. Ja sada istrgujem nešto možda jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca i to je to. Strateški se opredijelim i pokušavam da ne gledam u ekrane i to je razlika mog života danas i mog života prije 25 godina.
Moja strategija je veoma slična onoj Vorena Bafeta. Ja kupim nešto i držim, tako da te neke akcije koje imam, čuvam ih godinama, i gledam da ne trgujem njima. Jer ljudi uđu u trejding i misle da mogu da pobijede tržšte, a možeš da ga pobijediš samo ako imaš ekskluzivnu informaciju, a onda moraš da znaš šta da uradiš sa tom informacijom, i moraš da znaš da li je ona legalna i da li ti možeš da povučeš oroz. Posljednjih mjesec dana par miliona ali sa berzom je to nepredvidivo. Profitiraš par miliona i onda vratiš par miliona.
Da li ima nešto za čime žalite što niste uradili i za šta možete da kažete da je bila najveća greška koju ste napravil?
Najveća greška mi je što nisam odmah otišao u Aziju, u Hong Kong. Jer imao sam prijatelja koji je proveo dvije godine na Vol stritu i otišao tamo. Mi smo tada mislili da je lud, ali on nam je govorio: “tamo je budućnost, tamo su ljudi, tamo je temografija i tamo se rađaja biznisi, – ajmo tamo”. I on je sad sto puta bogatiji od mene. To je generalno najveća moja greška, što nisam imao herca da dignem sidro iz Njujorka i da odem za Aziju, gdje je danas cijeli svijet.
Govorili ste o tome kako vaš život u Americi nije bio lak, šta vas je vodilo i održalo da istrajete do cilja?
Novac. Samo novac. Nisam imao druge motive. Da nije bilo novca ne bi mi palo na pamet da sjedim tamo. Ja sam bio emigrant, a oni uvijek bolje rade od lokalaca. Zato što ti tamo nemaš šta da radiš sem da radiš. Ja kad sam došao u Njujork, nas je bilo četvorica i nismo imali nikoga. Sami pa koga upoznamo. Mi nismo imali šta da radimo, mi smo samo radili i izlazili. I onda smo mi kidali u odnosu na nekog lokalca. Ustanemo u pet i legnemo u tri. Jer emigrant kad dođe bilo gdje on ima svoj cilj, daj da zaradim što više, pošaljem pare kući i on te pobijedi. I zašto te je pobedio, pa trenirao je više od tebe.
Mnogi berzu povezuju sa kockom, i smatraju da čovjek lako može da postane zavistan. Šta vi mislite o tome i kada planirate da prestanete?
Nikad. Kada umrem, i to će naslediti moja djeca. Ljudi imaju pogrešnu percepciju o toj berzi, gledaju te filmove sa Vol strita i onda misle da je to sve tako. Ne funkcioniše to tako. Berza je jedan od najvećih izuma ljudskog čovječanstva. Berza je sistem stvaranja vrednosti za široke narodne mase, to je cijela poenta. Imate opciju tata dođe i uloži u vaš biznis, tata je berza, samo što je on jedan šef holder. Berza jedan način da sve to ubrzaš i da svi budu sigurni u svoje investicije. Imaš određena pravila. I cijela ta priča oko kocke je besmislena. Vi imate spekulante, ljude koji pokušavaju da brzo naprave novac, i oni jednostavno propadnu.
Ovih dana sve oči su uprte prema berzi i bilježe se nezapamćeni padovi akcija, da li mislite da je to samo prolazan period i da li će berza poslije ovog da se oporavi da stane stabilno stane na noge?
Berza se uvijek oporavi. Trenutna politička i neka ekonomska situacija globalna ima efekt naravno na svaku firmu, jer nije isto da li će te prodati 1.000 patika ili 100 patika, ali fundament vaše firme je i dalje tu. Vi ste i dalje kvalitetna firma, i vrijednost tu i dalje postoji. E sada, cijena tih akcija jednostavno varira iz mnogo razloga. Zbog tih izvještaja, zbog ljudi, ljudi su emotivna bića, i ubrzan nekad nešto prodaju pa pogriješe, ili im treba novac pa prodaju u pogrešnom momentu pa akcije skoče, ali generalno u posljednjih 200 godina berze vraćaju od prilike nekih 10 posto godišnje ali u nekom prosjeku. Postoji godina kada berza padne 7 odsto ali sljedeće godine skoči 17 odsto, i onda one tamo padne 3 pa skoči 13. Generalno moraš da gledaš taj prosjek. Bitno je da ti u tom periodu, od 5 do 30 godina budeš u berzi. Pravi benefit u berzi se osjeti tek poslije mnogo, mnogo godina i to je investiranje ne spekulacija. Investiranje je jedan spor i strpljiv proces. Spekulacija je brzinska lova i ako uđeš u spekulaciju onda ti je isto kao da si ušao u kladionicu da se kladiš na fudbalere.
Ljudi kod nas u posljednje vrijeme masovno investiraju u nekretnine, kakvo je vaše mišljenje o tom načinu investiranja?
Ljudi su ovde fundamentalno investirali u nekretnine iz dva razloga. Prvo što nisu znali ništa drugo, a drugo zato što nismo imali nikakv sistem i moglo je da se investira samo u nekretnine, to je bila jedina opcija. I onda jako se teško naučiš da uradiš nešto drugo. Kada pogledamo cijene, ono što ti dobiješ na godišnjem nivou u odnosu na vrijednost tvoje nekretnine to ti je 2 do 3 odsto razlika između toga i 10 odsto na 30 godina to su milioni. Moja majka je davno uložila u jednu vikendicu i kada sam joj pokazao šta bi bilo da je 100.000 maraka stavila na 79 ona se šlogirala. Imala bi 3 do 4 miliona, a danas ima kućicu koja vrijedi 20.000 evra.
Da li bi vi sada pola milona uložili u nekretnine ili na berzu?
Uvijek na berzu. Što se tiče nekretnina mene one zanimaju samo ako je neka distres situacija, nekome treba novac, neko proda to bez cilja, a kupiti nekretninu po tržišnim cijenama za investiciju to je besmislena priča. Kupiti sebi stan, to je najbitnija stvar u životu koju treba da uradite, ali kao investiciju to besmisleno. Nemamo edukaciju, a izuzetno je važno učiti od osnovne škole. Zašto berza, i čemu berza služi. Jer što prije kreneš da ulažeš pare u berzu imaćeš sve više novca. Ljudi ne mogu da shvate koliko je moćan taj kompaunding rejt, kada svake godine nešto množiš sa 10 posto i todaješ u tu kasu. I ta mala kamarica para postane jako velika, ali je potrebno strpljenje.
Volite kripto valute ali nista pristalica trgovine bitkoinima. Zašto?
Ja mislim da su kripto valute budućnost. Poslije interneta ja mislim da je to najbrilijantnija stvar u poslednjih 10, 20 godina. Problem je što mi ne možemo da izračunamo vrijednost bitkoina, jer je ona isključivo vezana za blok čejn tehnologiju. A koja je vrijednost blok čejn tehnologije unutar jedne valute to ćemo znati za 10, 20, 50 godina.
Što se tiče trgovine ovom valutom, nisam pristalica zato što tu nema informacije. Kupiti ga ga danas ili prodati zato što sam od nekog čuo to je totalna glupost. I onda tom trgovinom samo krnjiš svoj portfolio. I kad sabereš sve, uvijek izgubiš. Kod nas je ova vrsta ulaganja pristupnija ljudima. Dok je kod nas i dalje prblem pristup stranim berzama. I to sada nastojimo da promenimo.
Često pominjete Vorena Bafeta, koja još velika imena ste upoznali na Vol stritu, ko su vam uzori, čija mišljenja uvažavate?
Voren Bafet je jedan od najbrilijantnijih ljudi koje sam upoznao. I njegova teorija je veoma jednostavna, kao što sada imamo točak i vidimo koliko je jednostavan, ali trebalo je taj točak izmisliti. Upoznao sam i Sem Zela, Džejmi Dajmonda koji je danas predsednik i CEO Džejk Morgena. Bio sam stipendista Open Sosajatija tako da sam i Džordža Šoroša znao jako dobro. Ali meni je Borislav Pekić najveći životni uzor, kao čovjek. A što se tiče investicija, nemam ja tu neke uzore, to je posao kao i svaki drugi. tako Ne impresioniraju me ljudi koji su napravili novac. Smatram da ako ste uporni napravićete svoj. Znam proces, znam sistem, samo treba učiti.
Koji biste savjet sada dali privrednicima, imajući u vidu ekonomsku situaciju, kako sada pametno odigrati?
Čuvajte novac. Godinu, dvije. Jer sada smo trenutno kao savršena oluja. Imamo inflaciju, imamo geopolitičke probleme, imamo ratove, imamo energetsku krizu. Imamo kopiju 70 tih godina. I ako dođe do recesije i stagflacije to će biti pakao. Jer neće biti investicija, a one su osnovni pogon ekonmskog i društvenog progresa. Bez njih nema napretka.
Da li učite svoju djecu kako investirati na berzi?
Najviše ih o tome i edukujem, apsolutno, što više mogu. Još su mali pa im nisam dao i neke knjige, ali oni znaju čime sam se bavo i stalno pitaju o tome i već im je jasno šta su akcije, kako berza funkcioniše, da je to jednostavan sistem kako da izdijeliš vlasnštvo jedne firme, i da je važno što ranije početi.
Šta bi sada savjetovali nekom mladom čovjeku sa sličnim ambicijama koje ste vi imali, i šta misllite kada će se pojaviti ponovo jedan Vuk sa Vol strita?
Da rinta i rinta. Rintajnje je poenta. Rintaj dok si mlad, ubij se od posla. Ako hoćeš idi preko, mlad si, nemaš šta da izgubiš. To kažem i svojoj djeci, idite ako želite. Uglavnom se svi vrate. Ogroman je sada trend vraćanja jer su mladi shvatili da mogu taj novac i ovdje da zarade. Ja se nadam sada među ovim mlađim generacijama da će se pojaviti neki Vuk sa Vol strita, jer ih je u tom uzrastu mnogo više. Mada mi nemamo taj sistem razvijen. Tu su Poljaci mnogo dobri, imaju ozbiljne organizacije u Njujorku, gledaju te svoje talente, i kad ih provuku kroz te vrhunske škole u Americi, da im obezbijede posao tamo a zatim da ih vrate nazad u zemlju da nastave biznis.
U kojoj industriji vidite budućnost?
U IT je definitivno jer sve ide ka toj vještačkoj inteligenciji i digitalizaciji. Ko se odluči za karijeru u ovom pravcu ne može uopšte da pogriješi. Sve će biti digitalitovano i sve to treba isprogramirati, održavati. I kada pogledamo odakle dolaze investicije i u šta se ulaže, ogroman se novac ulaže u ovaj sektor, to su u pitanju milioni, a to se vidi i na njihovim platama. I ova industrija konstantno raste. I dolaze nam čak i stranci, jer je njima jeftinije a iste pare zarađuju kao tamo, posao im je takav da nisu vezani za lokaciju. Onda oni dođu ovdje, jer njima za ove pare top, i oni se najmanje žale. I oni i Rusi sada dižu cijenu rente stana. Nama samo može samo da bude bolje od toga, i čak mislim da će nam Rusi spasiti ekonomiju u ovom haosu. Otvorili su mnogo firmi kod nas, otvaraju lokale. Jako je slično 17-oj godini kada su došli Rusi za vrijeme revolucije. Oni su u ostalom i napravili pola Beograda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu