Njegov novi roman “Serotonin” pojavio se 4. januara u francuskim knjižarama, u tiražu od 320.000 primjeraka, sa prevodima u nekoliko zemalja u nedjelji odmah poslije toga.
“Serotonin” je priča o 46-godišnjem Floren-Klodu Labrustu, inženjeru poljoprivrede slomljenog srca koji za ministarstvo poljoprivrede piše trgovinske izvještaje i prezire EU te rješava da promijeni život iz korijena. Ciničan i neotesan, a opet sa daškom romantizma u sebi, on je tipičan uelbekovski antiheroj. Nema prijatelja ni familije, nikakve lične projekte, niti interesovanja. Nema ni finansijske probleme, ali je duboko razočaran profesionalnim životom. Nekad je radio za agrohemijski konglomerat “Montesanto”, prije neuspješnog pokušaja da osmisli nove načine promocije normandijskog sira.
#PuntosyComas Es un comprimido pequeño, blanco, ovalado, divisible: Serotonina, la novela de Michel Houellebecq https://t.co/ilgF5Ex8tg pic.twitter.com/X6Zb1cknOx
Sin Embargo Magazine (@MagazineSEMX) January 12, 2019
Usamljen je i progonjen prošlošću i propalim ljubavnim vezama, a jedino što ga održava u životu jeste antidepresiv zasnovan na serotoninu, hormonu sreće.
Francuski mediji nazvali su knjigu gorkom i vizionarskom. U njoj se kritikuju političari “koji se ne bore za interes svog naroda već su spremni i da umru u odbrani slobodne trgovine”. Napisan prije aktuelnih protesta “žutih prsluka” usmjerenih protiv francuske vlade, “Serotnin” se bavi očajnim seljacima u Normandiji koji organizuju oružane blokade puteva i dolaze u sukobe sa policijom. Kao što je često slučaj sa ovim autorom, poneke rečenice su izazvale uvrede i prije samog objavljivanja. Poslanik Makronove partije žalio se što Mišelov narator naziva Nior najružnijim mjestom u Francuskoj i predložio autoru da izađe iz svog zlatnog pariskog kaveza i malo bolje istraži gradić. I sam Uelbek se žalio da se osjeća kao u zamci u Parizu zbog statusa pisca superstara. On, koji je nekada bio oličenje anonimnog, nihilističkog čovjeka na obroncima betonskih predgrađa, na francuskoj periferiji, postao je toliko imućna figura da se tokom posljednjih predsjedničkih izbora jadao: “Sada sam dio globalne elite”.
Njegova svjetska slava potekla je od svjesno nihilističkih romana o muškarcima zarobljenim u životima bez ljubavi, pristalicama usputnog seksa. Sedmi roman, “Serotonin”, u kojem se junak do detalja prisjeća bivših djevojaka u smislu kako su se odnosile prema njegovom penisu, izazvao je kritike čak i najvećih Uelbekovih poštovalaca, poput Neli Kaprijelijan iz magazina “Les Inrockuptibles”.
-Očigledno je prespavao #MeToo momenat-, zaključila je ona.
Neli je za Francuski radio rekla da je Uelbekov “bajati” pogled na žene jedina loša stvar što se tiče novog romana. “U ‘Serotoninu’ njegova politika skreće više ulijevo, ako baš treba da je kategorizujemo, ili, bolje rečeno, ka bijesnim i apolitičnim ‘žutim prslucima'”, ocijenila je kritičarka.
Druge su iritirale reference na bestijalnost i opis slika zlostavljene djece na kompjuteru jednog osumnjičenog lica.
"Michel Houellebecq’s seventh novel sold 90,000 copies within the first three days of publication on 4 January. At the same time he was awarded the Légion d’Honneur."
Andrew Hussey on France’s provocateur-in-chief. https://t.co/q31DCvdMHM
— New Statesman (@NewStatesman) January 19, 2019
-Cijela ta estetika matorog bijelog muškarca je zastarjela, bajata i više ne donosi ništa dobro. ‘U čemu je poenta pokušavanja da spasemo poraženog bijelog starca?-, pita se narator. Upravo tako, u čemu je poenta?-, napisala je u “L’Obsu” Elizabet Fili.
-‘Serotonin’ je potvrdio Uelbekov status vizionara i velikog narodnog romanopisca-, objavio je desničarski “Figaro”.
Uelbek i njegov očajni, bijeli srjedovečni naratori viđeni su kao jezivi predznaci nacionalnog raspoloženja. Posljednji roman, “Pokoravanje”, u kojem je vidio Francusku potčinjenu šerijatskom zakonu pošto je 2022. izabrala muslimanskog predsjednika, objavljen 2015, našao se na naslovnoj strani satiričnog magazina “Šarli Ebdo”. Knjiga se pojavila u knjižarama istog dana kada su džihadisti upali u prostorije “Šarlija” u Parizu i ubili 12 ljudi, među kojima je bio i Uelbekov blizak prijatelj Roman, koji je napisao prije toga roman “Platforma” o seks-turizmu i terorizmu, koji je izašao godinu dana prije eksplozija u Baliju 2002, kada su islamisti ubili preko 200 ljudi (mahom turista).
Autor je sada prvi put odlučio da ostane nijem za javnost i odbije sve intervjue i promocije. Zanimljivo, objavljivanje “Serotonina” podudarilo se sa njegovim dobijanjem Legije časti, francuskim najvišim odlikovanjem koje mu je predsjednik Emanuel Makron dodijelio za doprinos francuskoj književnosti, ali i sa njegovim trećim brakom, ovoga puta sa dvije decenije mlađom Kineskinjom Ćianjum Lajsis Li.
Vickasti korisnici društvenih mreža našalili su se kako novi naslov pokazuje da je vječiti očajnik možda smekšao svoje cinične poglede na život pod stare dane. Drugi su, pak, upozorili da nihilizam koji je obojio “Elementarne čestice”, “Platformu” i Gonkurom nagrađenu “Kartu i teritoriju” teško da je mogao da iskoreni tromjesečni brak sa damom iz Šangaja.
On se, međutim, nije sasvim sklonio iz javnog života. U nedavnom članku za američki “Harpers” hvalio je Trampa zbog njegove protekcionističke politike, nazvavši ga “jednim od najboljih američkih predsjednika koje sam vidio”, ali i jezivim klovnom. Likovao je u uvjerenju da bi Trampov mandat mogao da označi kraj američkog imperijalizma.
-SAD više nije vodeća svjetska sila, što nije nužno loša vijest za Ameriku, a odlična je vijest za ostatak svijeta. Amerikanci nam se skidaju s grbače i puštaju nas da živimo-, napisao je. U članku je pohvalio i Bregzit: “Britanci mi idu na živce, ali im ne mogu osporiti hrabrost”. Kako prenosi britanski “Gardijan”, Uelbek voli da se pojavljuje ispred i iza filmske kamere i trenutno snima film sa Žerarom Depardjeom.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu