Za petnaest radnika, mahom vozača autobusa Zenicatransa, vrijeme ovdje prolazi sporo. Iscrpljeni su i na izmaku snage.
Veliki je grijeh narušiti svoje lično zdravlje, dragi Bože, ’em sam grešnik, ’em sam gubitnik, dokle me dotjeralo. Šta doživjeh u ove godine, nije mi jasno, zbog fotelja tuđih, ovo je samo borba za vlast, ništa više – smatra Suad Mehić, Zenicatrans, prenosi N1.
– Domalo smo igrali, juče smo ovdje igrali karti. Više se nema volje ni za to, vjerovatno su to rezultati toga ne znam. Evo ja lično se znojim non stop po nekim mjestima, ne znam, nekako si omrtvljen, nekako si nemoćan – ističe Hazrudin Bilić, Zenicatrans.
– Nisam dobro nikako, kao što vidite rane su počele, mažem nekom kremom. Ne jedemo ništa, pijemo malo vode, zapalimo pokoju cigaru. Niko se ne osjeća baš dobro, ali eto čuvamo se svi zajedno, pomažemo, odavde nećemo otići dok se ne rješi naše pitanje – dodaje Mustafa Sibalo, Zenicatrans.
A pitanje se nije ni danas rješilo. Oni koji ne štrajkuju, njih više od stotinu tražili su svoja prava u zgradi gradske uprave Grada Zenica.
– Došli su ljudi iz gradske uprave, dogovarali smo se. Mi smo došli sa namjerom samo da nam kažu kad će se zakazati ta hitna sjednica Gradskog vijeća gdje će se raspravljati o problemima Zenicatransa. (I šta su vam rekli?) Ništa nam nisu rekli – kaže Huso Sarvan, radnik.
Što stanje vraća na sami početak. Bez rješenja, a najviše, ponovo, ispaštaju građani ovog grada. Hatidža Oruč godinama se vozila autobusima Zenicatransa. Živi na selu, udaljenom nekoliko kilometara od Zenice.
– Nemaš autobusa, nema linije, nema taksija. Moraš doktoru, a ne možeš, gdje ćeš u pola pet, druga si smjena. Teško je baš – otkriva Oruč.
Obaveze čekaju, ali se u Zenici ne čeka i gradski autobus. Na gradsko stajalište već danima nije stigao nijedan autobus. Po svemu sudeći, tako će biti i u budućnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu