Društvo

Štede za odmor, ali od ovoga ne mogu da pobjegnu: Evo zašto se Srbi vrate sa ljetovanja bijesni i neraspoloženi

Prema nezvaničnoj statistici svaka peta osoba sa ljetovanja se vrati zadovoljna i srećna, što nas dovodi do problematične brojke, procenutalno 80%, koja se vrati kući nesrećna, mrzovoljna i veoma nezadovoljna.

Jadransko more
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

 Iako se postavlja naizgled logično pitanje  zašto bi bilo ko došao nesrećan sa odmora, odgovor je daleko komplikovaniji, jer kako se ispostavlja, velika grupa ljudi još uvijek nije naučila čemu služi odmor, niti kako da ga iskoristi.

Minja Radović, porodični psihoterapeut i bračni savjetnik, otkrila nam je koji su razlozi zbog kojih je statistika psihološkog stanja poslije odmora poražavajuća.

– Odgovor je daleko od jednostavnog jer mi ne znamo šta je kod svakog pojedinca bio okidač uzročnik lošeg raspoloženja nakon odmora. Problem uglavnom počiva na tri faktora  da li su odmor proveli onako kako su željeli, da li ih svakodnevica asocira na stres kojem ne žele da se vrate i na kraju, na odmoru ne možete pobjeći od sebe.U mojoj praksi u radu sa ljudima najčešće je problem što je odmor bio željen, ali je proveden neželjeno. Kad to kažem mislim na okruženje. Osjećali su se prinuđenim da provedu dane ljetovanja sa osobama sa kojima nisu željeli. Najčešće sa porodičnim članovima sa kojima nisu u dobrim odnosima ili nisu ni svjesni da su u lošim odnosima. Takav odmor često bude iscrpljujuće jer neko uvijek mora da ispunjava želje, a da svoje nikad ne stvari na prvo mjesto. Očekivano za rezultat dobijamo nesrećnog pojedinca koji se vratio sa odmora još umorniji nego što je otišao – rekla je ona.

Pročitajte još

Kako objašnjava sagovornica preopterećenost poslom je jedan od ključnih problema savremenog društva, pa pojedinci posao spakuju u kofere i ponesu ga na odmor. To nije odmor. To je nekoliko dana u godini kada želite da ste slobodni, isključeni i van svijeta kojim ste inače okruženi. Obično se predlaže u stresnim situacijama da ljudi promjene lokaciju i okruženje, kako bi imali vremena za sebe i potencijalno uvidjeli da njihov život ne mora da bude samo nelagoda, napetost ili neprijatnost. Na žalost u korporativnom svijetu ljudi iz egzistencijalnog straha posao nose svuda sa sobom i to ne samo na odmor. Donose ga u dnevnu i spavaću sobu, pa je nezadovoljstvo dominantan osjećaj.

Kao posljednju stavku Minja Radović navodi “želja da se pobjegne od sebe” i dodaje da jedino što možete je da vidite sebe, ali ne i da uteknete od sopstvene ličnosti, prenosi Žena Blic.

– Ako ste na odmoru, to ne znači da ste druga, lošija ili gora osoba. To je ista osoba koja je bila prije nego što ste ušli u avion, autobus ili automobil. Problem, ako postoji, putuje sa vama. Kao i slučaju izolacije za vrijeme pandemije, tako i na odmoru, vi ostajete na kraju dana sa sobom. Anksioznosti, dileme i brige mogu da utihnu za desetak dana, ali se odmah aktiviraju po povratku i zato ljudi često izgovaraju  poslije odmora mi treba odmor. Najčešće nije hroničan umor, već podsjetnik da opet treba da se suočimo sa stvarima sa kojima možda ne želimo. Rad na sebi je ključan, to je dug i mukotrpan proces. To nije nešto što će se desiti preko noći ili za nekoliko mjeseci. Kada znate šta želite, ispunjavate svoje potrebe i pravite granice u poslu i interpersonalnim odnosima, tek tad je odmor, odmor, do tada ste na umoru, dodala je Minja.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu