Preporuke su to i svjetskih i domaćih stručnjaka koji roditeljima savjetuju da djeci ograniče vrijeme provedeno pred ekranima, zbog brojnih loših uticaja na njihov rani razvoj i zdravlje. Pretjerana upotreba ovih uređaja kod djece se povezuje i s problemima novih generacija mladih poremećajima pažnje, smanjenim kognitivnim sposobnostima i problemima u učenju, funkcionalnom nepismenošću, nedostatkom empatije, pa i depresijom.
– Kontakt djeteta sa jednim od tih uređaja usporava njegov kognitivni razvoj, a to može ići do te mjere da od zdravog rođenog djeteta dobijemo dijete koje, ako kontinuirano konzumira nešto od informaciono-komunikacionih tehnologija, ne krene da razvija govor. To je zbog toga što je dijete pasivno prilikom te konzumacije. Ono gleda crtane filmove, uopšte se ne kreće, a motorički razvoj je nužan da bi se dijete kognitivno razvijalo. Ako dijete ne krene na vrijeme da razvija govor, ono automatski na vrijeme ne razvija ni mišljenje. Pravimo generacije nesposobne djece koja, banalno rečeno, ne znaju da hodaju kako treba, niti da trče, ali su zato svjetski stručnjaci u korištenju modernih tehnologija – ističe samo neke od problema koje nosi rana upotreba ovih uređaja profesorka psihologije Univerziteta u Banjaluci Ivana Zečević.
Motorička (ne)aktivnost
To što dijete zna da na uređaju “isklika ikonice” i samo pronađe sadržaje nije odraz njegove inteligencije, kako to laicima može djelovati, ističe ona. Naprotiv, razvoj inteligencije zbog toga i trpi.
Po njenim riječima, vrlo je važno da je dijete u ranom uzrastu motorički aktivno, te da je izloženo didaktičkim igrama – da slaže kockice, pazle, da promišlja i da istražuje društvenu sredinu, umjesto da sjedi i gleda.
– Zbog manje motoričke aktivnosti ugrožen je i fizički razvoj. Vrlo je vjerovatno, recimo, da će novije generacije vrlo rano počinjati da nose naočare, kao pomoćno sredstvo da bi izoštrili vid. Osim toga, neurološki razvoj je u zaostatku, jer naš neurološki razvoj je naintenzivniji u prvih šest godina odrastanja, a on je direktno vezan za motorički razvoj. Što je češća i duža konzumacija IKT, to je sputavanje fizičkog i kognitivnog razvoja veće, pa i socio-emocionalnog razvoja. Jer dijete boravi samo sa sobom, sa svojim uređajem, nema socijalizacije s vršnjacima, druženja s roditeljima, tako da mi ustvari odgajamo djecu koja kasnije postaju nesposobna da se bave sobom i da se snađu u socijalnoj sredini – kaže Ivana Zečević.
Struktura mozga
U najnovijoj studiji nacionalnih instituta za zdravlje nekoliko evropskih zemalja otkriveno je i da previše provedenog vremena kraj ekrana fizički može da promijeni strukturu mozga kod djece. Studija je otkrila prerano tanjenje korteksa mozga, odnosno sloja koji pomaže u procesiranju informacija iz fizičkog svijeta.
Jedan od najpriznatijih stručnjaka u Evropi za rani razvoj inteligencije, doktor Ranko Rajović, upoređuje procese koji se dešavaju u mozgu djeteta kada, recimo, igra video igrice, sa drogiranjem, odnosno ovisnošću. Taj problem prepoznaje i Svjetska zdravstvena organizacija, koja je nedavno zavisnost od video-igrica svrstala među mentalne poremećaje.
Korištenje modernih tehnologija se djeci, ističe Rajović, ne može zabraniti, ali se može, i treba, ograničiti.
Nasilne činove ne vide kao nasilje
Poseban problem sa video igricama je njihova nasilna priroda.
– Oni već sa 4-5 godina počinju da igraju različite igrice, među kojima je dosta nasilnih, koje sve češće konzumiraju kako uđu u školski uzrast. Izlažući ih tim nasilnim sadržajima, mi kod njih razvijamo i podižemo nivo tolerancije na nasilje i djeca nam ne reaguju i ne znaju da prepoznaju situacije u kojima su žrtve. Isto tako ne znaju da prepoznaju situaciju u kojima su i oni nasilni. Zato imamo problem neprijavljivanja nasilja i slično. Djeca vrlo često nasilne činove ne vide kao nasilje – kaže Ivana Zečević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu