Svijet

STUDIRAO 27 GODINA Direktor škole ZAPOSLIO POLA FAMILIJE, pa osiromašio jednu opštinu

Tonči Vuksan, direktor osnovne škole u Zagvozdu, malom dalmatinskom mjestu, zaposlio je nedavno u "svojoj" školi kćerku na mjestu za koje nije kvalifikovna, a ruku na srce, i sam Vuksan je studirao pedagogiju nevjerovatnih 27 godina.

STUDIRAO 27 GODINA Direktor škole ZAPOSLIO POLA FAMILIJE, pa osiromašio jednu opštinu
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RAS SRBIJA

Zaposlio se kao direktor škole bez pređašnjeg iskustva u radu sa djecom.

Zanimljivo je i to da je Vuksan prethodno godinama bio gradonačelnik Podbablja, isto jednog malog mjesta u Dalmaciji. Odatle je pobjegao u OŠ Zagvozd jer je kao gradonačelnik za sobom ostavio vrtoglave milionske gubitke. Još jedan “fascinantan” detalj iz Vuksanove biografije je da je pedagogiju upisao u Zadru 1980., a zvanično je diplomirao 2007. godine.

Pretpostavlja se da je do ovakvih “privilegija” došao zbog članstava u političkoj stranci Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). A kćerku je Vuksan zaposlio da vodi finansije škole što znači da će mu ona lično potpisivati sve troškove, putne naloge i slično. Osim kćerke, Vuksan je u “svojoj” školi zaposlio i snaju i nećaku.

Novinari hrvatskog 24sata kontaktirali su Tončija Vuksana i raspitali se o svim intrigantnim detaljima iz njegovog života. Njegovi su odgovori su, blago rečeno, tragikomični. Da nije tužno, bilo bi smiješno. Ovaj intervju vam prenosimo u cjelosti.

Jeste li kćerku zaposlili na mjesto šefice školskih finansija?

– Eeeem.. jesam.

Je li se javljalo još osoba na to radno mjesto?

– Naravno.

Je li tačno da su se javili magistri ekonomije koje su radili praksu u računovodstvu vaše škole?

– Te druge će se javiti kad bude konkurs. Ovo je isključivo sada odluka direktora da se zaposli moja kćerku na 60 dana dok počne nastava jer je prethodna zaposlena otišla u penziju. Direktor ima pravo uzeti koga god hoće.

Vi ste taj direktor?

– Da. Direktor je izabrao onu u koju ima povjerenje.

A to je vaša kćer?

– Moja kćer. Da.

A je li ona radila prije u školi?

– Nije. Ali je radila… ajmo reći da se obrazovala. Radila je na drugim mjestima.

Gdje je radila?

– A to… Zašto mislite gdje je radila?

Pa mora imati neke kompetencije da bi radila u finansijama!

– Ali mislite da ima kompetencije ova koleginica koja je radila praksu tu u školi u računovodstvu? Nije to rečeno da ima kompetencije ako je radila praksu. Nije to kompetencija. Kompetencija će se dokazati tamo na testiranju ko je kompetentan. Pitanje je koliko je neko naučio raditi ili nije. Ja sam imao sekretaricu, ovdje je radila 40 godina i otišla je, nije znala raditi svoj posao.

A i sekretarica je otišla? Jeste koga zaposlili umjesto nje?

– Zaposlio sam isto tako jednu, bila je na birou. I za njeno radno mjesto biće raspisan konkurs. Testiraće se.

Hoće li se tako testirati i vašu kćerku da se vidi može li ostati raditi?

– Tako je. Neće se javiti samo ona! Ima njih zainteresiranih oho-ho. Onda direktor predlaže dva ili tri kandidata koji imaju najbolje ocjene, to direktor predlaže. Jer direktor ima svoja ovlašćenja. Školski odbor donosi znači odluku da li će tu zaposlenu koju je predložio direktor ili je neće. Ako ne primi tu koju je predložio direktor, direktor može predložit drugu osobu, ako mu ne prođe ta osoba, direktor onda od ove dvije, tri osobe ide glasanje. Ja ništa zakonski nisam pogriješio, Vi ovo možete napisat isve šta sam vam rekao!

Dobro, dobro, hoćemo.

– A sad da vam kažem o mojoj ćeri; završila je fakultet pijre 13 godina, radila u osiguranju, na sezoni u trafikama, trgovinama, sve po par mjeseci. 13 godina je povremeno na birou. Neka meni neko kaže kako će moja kćer živjeti? Ali ja vam moram otvoreno reći; da se ja neću potruditi kod kolega i ovih…, pa to bi bilo suludo! Nemojte me pogrešno razumjeti, da ja za nekoga drugoga tražim, a ne za svoju kćer, to…!

Ma to ne bi imalo smisla!

– Je l’ tako?

A vaša snaja je zaposlena u OŠ Zmijavci, područna škola Drum. Je li tačno da je druga učiteljica godinama onde radila na zamjeni i javila se na konkurs i svejedno izgubila od vaše snaje?

– Slušajte, moja snaja je dobila posao prije nego se udala.

Bila je samo vjerena?!

– Nju je isto predlagao direktor. Školski odbor je dao saglasnost. Ja sam tada bio pedagog u ovoj školi… Al ja vam kažem, ako ne bude onako u tekstu kako sam ja rekao ja ću podnijeti tužbu. Ja sam vam sada rekao sve kako je, vi možete napisati “primio direktor svoju kćer” i to je u redu.

Okej. Ajmo dalje. Rečeno nam je da je na mjestu tete u vrtiću zaposlena vaša nećaka?

– Je, prije tri godine. Na neodređeno radno vrijeme. Zapošljavanje u vrtiću vodi Opština, ja samo predložim, a Opština odobri. Oni vrše finansiranje i daju smjernice ko će se zaposliti. Evo, baš juče, zvao me načelnik kaže da trebamo naći pomoćnika u nastavi, već je škola počela, već je zakasnio, zvao me da ima jedna djevojka koja bi radila kao pomoćnica, završila je pedagoški fakultet i ja ga pitam ima li ona položeno za rad s djecom s pošteškoćama, kaže – nema. Ali Županija, naš osnivač, traži da ima položeno. Kad vam kažu “direktor nije htio zaposliti iz Zagvozda pomoćnicu u nastavi nego je primio nekoga drugoga sa strane”, onda vam je ovo druga strana medalje. Ta nema položeno za rad s djecom, ova ima i eto.

Mhm. Kad smo kod fakulteta; vi ste studirali 27 godina?

– Ma nisam, ja sam studirao kako treba pet godina, ali nisam završio fakultet. Završio sam ga tek nakon 20 godina, ostao mi je samo jedan ispit i diplomski rad. Došlo je vrijeme, oženio sam se, dobio dejcu, problemi ovi oni…

I čim ste to položili dobili ste posao pedagoga u školi?!

– Tako je! Samo par godina prije sam položio.

Jeste li imali neku praksu prije nego ste dobili posao?

– Ne. Kao pedagog nisam nigdje radio. 20 godina sam bio načelnik opštine gdje sam radio ohoho kojekakvih stvari!

Eeee, tako sam i čula! Da ste ostavili 13 miliona kuna duga…?

– To vam je dezinformacija. Dužni smo bili možda i 15 miliona kuna. Zato jer smo vodovod napravili. I vrtić. I mrtvačnice tri. Asafltirali. Obično se misli “on je ukrao te novce”, ali ja sam radio. Sve smo gradili.

Ma kako to, prije neki dan je Opština Podbablje izgubila spor od 100.000 kuna radi stvari koje ste vi radili kao načelnik?!

– A slušajte. Znam ja sve to šta vi znate. Ali znate šta ću vam ja reći. Da sam se ja kandidovao ti isti nikad ne bi dobili izbore! Ma da vam kažem. Da se vratimo. Ono što sam rekao iza toga stojim. Uvijek će nekome biti krivo nekome pravo, ali ja imam svoje pravo da kao direktor primim koga hoću.

Odnosno – svoju kćerku?

– Ma nije! Nego toga i toga! Ona se preziva Čapin, ja san Vuksan, kako vi to ne znate?! Nije ona meni više kćerka, ona se udala, otišla!

A, dobro, pa to je onda skroz druga stvar ako se udala.

– Ne živi ona sa mnom već 15 godina!

Aaa, dobro, dobro…

– Suprug joj po bauštelama! Nema ni on nikakav posao, u Hrvatskoj koja vapi za radnom snagom, dolaze ovi, dolaze oni, evo ona 13 godina nema posao, znači, bukvalno nijedno ni drugo nemaju posla, eto.

A šta ćete, to vam je tako u ovoj državi…

– Eto. Drago mi je da ste me zvali, da me niste napamet zvali, da moram demantovati ili ovo ili ono, a ovo sve drugo molim vas da napišete kako sam rekao. Od riječi do riječi. Eto.