Danas radi u opštini kao savjetnik načelnika za tehničke poslove, a iskustvo iz Austrije smatra dragocjenim upravo zato što mu je pomoglo da shvati gdje želi da živi.
U Beč otišao zbog informatike
Vasilija su privukli programiranje i računari, ali i želja da vidi kako izgleda život u jednoj zapadnoevropskoj zemlji.
– Htio sam da probam nešto drugo, da vidim kakav je život na Zapadu i kako funkcionišu neki drugi državni sistemi. Uvijek sam imao afinitet prema računarima i programiranju, tako da sam odlučio da ukombinujem te dvije stvari i upisao informatiku na univerzitetu u Beču – ispričao je za RINU.
Studiranje nije bilo jednostavno. Nastava je bila na njemačkom jeziku, pa je prvu godinu proveo učeći jezik i pripremajući se za ispit koji je morao da položi prije početka studija.
– Nije isto kada studiraš na svom jeziku i kada moraš da naučiš strani jezik dovoljno dobro da bi mogao da pratiš predavanja, polažeš ispite i normalno funkcionišeš. To je bio dodatni izazov, ali sam uspio da se izborim sa tim – kaže Vasilije.
„Tamo je sve mnogo organizovanije“
Osim novog jezika i obrazovnog sistema, morao je da se navikne i na drugačiji mentalitet.
Kaže da mu u početku nije bilo lako, ali priznaje da život u Austriji ima brojne prednosti.
– Sve je drugačije. Nije mi bilo nimalo svejedno, pogotovo na početku. Ali na kraju se čovjek navikne na sve, pogotovo na lakše stvari, jer je tamo sve mnogo organizovanije nego ovdje. Naravno, sve ima svoje prednosti i mane, pa tako i taj zapadnjački sistem – kaže on.
Presudili porodica, prijatelji i način života
Kada je otišao u Beč, Vasilije nije imao plan da se poslije fakulteta obavezno vrati. Želja za povratkom pojavila se postepeno.
Posebno mu je smetala udaljenost među ljudima koju je osjećao tokom života u Austriji.
– Kada sam završio fakultet, shvatio sam koliko su ljudi tamo zapravo udaljeni jedni od drugih i to mi se nije svidjelo. Naravno, porodica i prijatelji su mi ovdje i to je bilo presudno za moj povratak. Kontakt među ljudima tamo nije isti kao ovdje – rekao je.
Za njega je Višegrad ostao mjesto koje nijedan drugi grad nije mogao da zamijeni.
– Ovdje se osjećam kao kod kuće i taj osjećaj ne mogu da zamijenim nijednim drugim gradom niti državom. Mislim da čovjek tek kada ode negdje daleko shvati koliko mu znače neke stvari koje je ranije možda uzimao zdravo za gotovo – kaže Vasilije.
Po povratku dobio posao
Vasilije po povratku nije odmah pronašao zaposlenje, ali mu se ubrzo ukazala prilika da radi u opštini.
Danas kaže da je zadovoljan i poslom i odlukom da se vrati. Istovremeno nastavlja privatno da radi i usavršava se u oblasti informatike.
– Radim uvijek nešto privatno pored posla i dalje se usavršavam u oblasti koju sam završio. Ne treba stati. Čovjek uči dok je živ i ja se uvijek vodim time – kaže on.
„Svako treba da procijeni gdje mu je bolje“
Vasilije ne pravi velike planove za narednih deset ili dvadeset godina, ali trenutno sebe vidi u Višegradu ili nekom od gradova u okolini.
Iskustvo iz Beča ne smatra greškom. Naprotiv, upravo mu je odlazak pomogao da shvati šta želi.
– Moja poruka je da sami procijene gdje im je bolje. Ne treba da idu tamo gdje se od njih očekuje da odu, već da vide šta njima više odgovara i da slijede svoj put. Ne postoji jedna odluka koja je dobra za svakoga – poručio je Vasilije.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.