"NJEGA JE NAJVIŠE VOLJELA OD NAS PETORO“ Brat Tome Zdravkovića pred smrt otkrio bolnu tajnu o majci

Prema njegovim riječima, ova velika i duboka ljubav ostavila je neizbrisiv trag, prenosi Blic.

Novica Zdravković je tada istakao da se Tomina izuzetna ljubav prema majci jasno prepoznavala u njegovom stvaralaštvu:

– Toma je mnogo volio majku. To se vidi u svim njegovim pjesmama – govorio je Novica.

Ova ljubav je bila u potpunosti uzvraćena, a majka Kosara je prema Tomi Zdravkoviću gajila posebnu naklonost, izdvajajući ga među ostalom decom.

– I ona je neizmjerno voljela njega. Više od svih nas petoro – govorio je Novica.

Rani odlazak u svijet i majčina vječna briga

Novica objašnjava da je razlog za ovakvu neizmjernu majčinsku ljubav i brigu vjerovatno ležao u Tominoj osjetljivosti i njegovom ranom odlasku od kuće.

– Možda zato što je onako sitan i nježan rano otišao u svet. To naša Kosara nikad nije prebolela”, otkrio je on.

Iako je sudbina donijela to da majka Kosara nadživi svog sina, bol i patnja za njim nikada nisu utihnuli.

– Nadživjela ga je, nažalost, ali je večno patila i bdila nad njegovom sudbinom – govorio je Novica o vječnoj tuzi njihove majke.

Iza velikog hita se krije tajna

Inače, legendarni pjevač Toma Zdravković za sobom je ostavio mnoštvo hitova, a jedan od njih je pjesma “Tužno leto” koja je snimljena 1983. godine.

Iza ove pjesme se krije posebna priča o čemu je on jednom prilikom govorio.

– Moja mladost je bila veoma teška. Već sa petnaest godina pjevao sam u kafani. A to je težak, čvrst i tvrd život. Tamo se jede, pije, psuje… Sve se to događalo prije trideset godina. O prvoj ljubavi ne mogu da Vam govorim drugačije nego što se to zaista dogodilo. Poslije završene male mature, sa četrnaest godina, došao sam iz Pečenjevca u Leskovac. Upisao sam Tekstilnu školu i počeo da igram u „Zoni Zamfirovoj“. Igrao sam u leskovačkom Narodnom pozorištu i tu se dogodilo ono što ću nositi kroz cijeli život. Počeo sam da glumim i sebe da smatram posebnom veličinom. Moji drugari su igrali u školskim dramskim sekcijama, a ja u profesionalnom pozorištu – započeo je Toma.

Otkrio je kako je upoznao svoju prvu veliku ljubav.

– Družio sam se sa glumcima i glumicama, a to je u svakom mjestu poseban krug ljudi. Popularni su i poznati. Za njima se prolaznici okreću, zbog njih se dolazi na predstave. Ja sam glumcima pjevao – već tada sam pjevao dobro – i oni su me rado primali u društvo. Zaljubio sam se u kćerku pozorišnog čistača. Pošto nisam imao stan, spavao sam u glumačkoj garderobi. Krišom, naravno. I on me je stalno proganjao i istjerivao iz te garderobe. Vjerovatno je naslućivao da mi se dopada njegova kći. A bio je užasno strog. Međutim, ja sam ga volio, jer sam volio njegovu kćer. Ona je dolazila da mu donese jelo i, kada sam je prvi put vidio, učinilo mi se da je svijet bljesnuo.

Nikad je više nije vidio.

– Da nas je njen otac vidio zajedno, vjerovatno bi ubio i nju i mene… To je trajalo više od dvije godine. Sva ta moja zaljubljenost lijepa je zbog toga što je bila samo slutnja. Čista i neponovljiva. Tada se ne voli pameću, zato što se može da voli i što se zna da voli, već zato što su osjećanja netaknuta grubostima života, zato što je to vrijeme četrnaestih godina. Nikada je kasnije nisam vidio jer ta je ljubav bila sadržana u pogledu, maštanju, susretu i krišom podignutoj ruci na pozdrav. Sve što je dobro, vidi se u osobi koju volimo. Ja sam vidio u njoj – otkrio je.

Otkrio je zanimljiv detalj prilikom snimanja poznate pjesme.

– Ne bih mogao da kažem da sam je zaboravio. Sjećanje je bilo potisnuto u meni. To sam otkrio nedavno. Za moj posljednji album napisao sam sve pjesme, osim što nije bio gotov tekst kompozicije „Tužno leto“. Prvu strofu sam završio na moru i verovao sam da će ostalo doći samo po sebi. Međutim, nije bilo tako. Već sam ušao u studio i snimio sve numere osim ove posljednje za koju nisam imao kompletan tekst. Dok je orkestar uvježbavao muzičku deonicu, ja sam izašao iz studija da napišem stihove. I odjednom, nekud iz mene pojavio se lik te djevojčice, a riječi su potekle kao da sam ih cijeloga života nosio u sebi – govorio je Toma.

Toma Zdravković je preminuo 1991. godine, a njegov brat Novica Zdravković 2021.