Mislio je da je potpuno zdrav, a onda je uslijedio šok: Jedini simptom bio je bol u donjem dijelu leđa, ljekari mu dali još četiri godine života

Pregledi su otkrili napredovali rak bubrega, koji se ne može liječiti hemoterapijom niti radioterapijom.

Mjesecima je ignorisao signale upozorenja.

Rob Huliston, otac četvoro djece iz grofovije Zapadni Saseks, prve uznemirujuće tegobe primijetio je na početku 2026. godine. Počelo je sa bolom u leđima, koji je smatrao prirodnom posljedicom višedecenijskog igranja ragbija.

U narednim mjesecima pojavili su se i drugi simptomi. Nakon obroka sve češće je osećao mučninu, a do sredine maja izgubio je skoro 22 kilograma. Uprkos tome, svoje stanje nije povezivao sa ozbiljnom bolešću, već sa običnom povredom.

Pas ga udario u prepone – slučajni incident koji je sve promijenio

Preokret se dogodio potpuno neočekivano. Tokom posjete sestri, muškarca je slučajno u prepone udario njen pas.

Zbog jakog bola i otoka koji se ubrzo pojavio na testisu, otišao je u bolnicu. Tokom ultrazvučnog pregleda, ljekari su uočili uznemirujuće promene u oblasti krvnih sudova.

– Većina ljudi povezuje rak bubrega sa krvlju u mokraći. Kod mene toga nije bilo. Jedini signal bio je bol u donjem dijelu leđima – priznao je muškarac.

Ljekari su objasnili da je do oticanja došlo jer je tumor blokirao pravilno proticanje krvi kroz vene. Pored toga, ispostavilo se da je tumor pritiskao i želudac, što je objašnjavalo ranije mučnine i gubitak apetita.

Operacija je trajala sedam sati: Prognoza je surova

U julu 2026. godine ljekari su uklonili oboljeli bubreg zajedno sa velikim tumorom. Operacija je trajala više od sedam sati.

Međutim, po završetku zahvata pokazalo se da nisu sve kancerogene ćelije mogle biti eliminisane – dio promjena ostao je u takozvanoj loži uklonjenog bubrega. Zbog specifičnosti ovih preostalih ćelija, bolest se ne kvalifikuje za liječenje hemoterapijom niti radioterapijom.

Ljekari su procijenili da prosječno vrijeme preživljavanja sa ovakvom dijagnozom iznosi oko četiri godine.

“Ne namjeravam da se predam”

Iako su prognoze neizvjesne, postoje zabilježeni slučajevi višegodišnjeg preživljavanja pacijenata sa sličnom dijagnozom. Sam Rob ostaje optimističan.

– Četiri godine je malo, ali ne nameravam da se predam. Treba živjeti najbolje što se može i boriti se dalje – poručuje ovaj hrabri otac, prenosi medonet.pl.