Njen otac, Blagoje za Memorijalni centar Republike Srpske ispričao je tragičnu priču svoje porodice.
On je prije Odbrambeno-otadžbinskog rata živio je sa porodicom u selu Bočinja, kod Maglaja. Sa suprugom je tu zasnovao porodicu i dobio dvoje djece, Daliborku i Dalibora (1975).
Život na teritoriji Maglajske opštine bio je miran i ispunjen sve do početka 1990-ih, kada međunacionalne tenzije počinju da remete svakodnevicu. Legitimisanja, pritisci i strah postepeno su se pojačavali, a potpuni preokret nastaje 8. maja 1992. godine, kada su ubijeni Srbi iz tog kraja, Goran i Dušan Stokanić i Velimir Panić. Od tog trenutka, kako svjedoči Blagoje, više ništa nije bilo isto.
Naredna tragedija zadesila je porodicu Blagojević 13. maja 1993. godine, kada je u granatiranju sela Bočinja od strane muslimanskih snaga teško ranjena Blagojeva supruga.
Zbog potrebe za stalnom medicinskom njegom i blizinom bolnice, Blagoje odlučuje da preseli suprugu i kćerku Daliborku u Doboj, vjerujući da će tu biti sigurnije.
Međutim, i Doboj je bio meta ratnih dejstava. Uoči Vaskrsa, u subotu 30. aprila 1994. godine, muslimanske snage su granatirale grad. Jedna od granata pala je u neposrednoj blizini grupe mlađih ljudi koji su se družili uoči Vaskrsa. U toj grupi se nalazila Daliborka Blagojević zajedno sa svojim zaručnikom Nedeljkom Tanasićem. Oboje su nastradali na licu mjesta. U tom istom napadu, živote su izgubile i Ljiljana Vukosavljević (1975) i Stojanka Jović (1979), četiri mlada civila, stradali u danima koji su trebali da budu praznik mira i porodične radosti.
– Bilo je 10, 12 njih. Granata je pala na ivičnjak. Odbila se… i tako su stradali. Kad sam došao da vidim svoju ćerku, ona je imala onu brigadirku sa radne akcije. U džepu je imala ličnu kartu. Geler je pogodio ličnu kartu – direktno u srce. Drugi geleri su joj pogodili lice… Pored nje je bio Nedeljko. Mislim da je i on odmah poginuo – ispričao je Blagoje.
Tragedija koja je zadesila porodicu Blagojević ostavila je duboke i trajne posljedice. Bol zbog gubitka voljene kćerke, koju je Blagoje opisao kao tihu, plemenitu i poslušnu djevojku, ostao je neizbrisiv. Ipak, u godini nakon rata, 1996., rađa se kćerka Dragica, koja porodici donosi novu snagu za životom.
Svjedočenje Blagoja Blagojevića predstavlja ličnu i porodičnu priču o stradanju civila u ratu, ali i o nadi i otporu zaboravu.
– Često razmišljam o tim sudbinama. Nemam način da nađem utjehu u svemu tome. Jedino što me hrabri je to što moraš pozitivno razmišljati. Život je vječita borba – od rođenja do smrti. Bori se čovjek s tragedijama, problemima, obavezama – rekao je Blagoje.
Memorijalni centar Republike Srpske poziva sve članove porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata da podijele svoje svjedočanstvo, kako bi sačuvali istinu i sjećanje na one koji su dali život za svoju otadžbinu. Svi koji žele da ostave svjedočenje mogu kontaktirati Memorijalni centar putem imejl adrese: [email protected] ili putem broja telefona: 051/222-999
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.