Bio je episkop Nise, mlađi brat Svetog Vasilija Velikog, blizak prijatelj Grigorija Bogoslova. Bio je najprije samo prezviter, pošto je bio oženjen, a kada mu je umrla žena, blažena Teozva, izabrali su ga i posvetili za episkopa u Nisi.
Odlikovao se ogromnom svjetskom učenošću i duhovnim opitom. Učestvovao je na Drugom vaseljenskom saboru. Misli se da je on sastavio drugi dio Simvola vjere. Bio je veliki besjednik, tumač Svetog pisma, i bogoslov.
U vrijeme cara Valenta, zbačen je s episkopske stolice i otjeran u izgnanstvo. Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo snoseći sve bijede i sva poniženja. Najzad skončao je u dubokoj starosti krajem 4. vijeka preselivši se u Carstvo Božje, i ostavivši kroz sve vijekove na zemlji kao veliko svjetilo Crkve.
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 10. januara po crkvenom, a 23. januara po gregorijanskom kalendaru. Ovaj svetitelj je učinio mnogo za širenje vjere i razvoj hrišćanstva. Svetac je preminuo u bijedi, ali, prema predanju, nijednom se zbog toga nije požalio. Život je posvetio štićenju pravde i nevinih, kao i utemeljivanju pravoslavlja u hrišćanstvu. Ljude je učio da pronađu snage za oproštaj onima koji su im nanijeli nepravdu, piše Princip.
Svaki vjernik danas bi trebalo da se pomoli izgovarajući ove riječi:
“Bože otaca naših, čini uvijek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš. Amin.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu