Njeno ime, koje u prevodu znači “mir”, simbol je snage vjere, ali i nesalomivosti duha pred progonima i iskušenjima.
Sveta Irina, čije je svjetovno ime Penelopa, još od malih nogu učena je o hrišćanstvu, a naročito je to bilo izraženo jer je živjela u četvrtom vijeku nove ere.
Hrišćanskim vrlinama i vjeri u Hrista učio ju je Alijan, njen lični učitelj. Upravo iz tog razloga, mučena je od strane četvorice rimskih careva. Muke su je dovele u Mesembriju, današnji Nesebar u Bugarskoj, gdje je stradala od ruke cara Savorija, ali ju je Bog vaskrsao.
Njena predanost Bogu i Hristovom učenju izazvala je gnjev tadašnjih careva, pa je zbog jvere bila mučena od strane čak četiri vladara. Ipak, prema predanju, čudesnim intervencijama Božjih anđela – Irina je ostajala nepovrijeđena.
Car Sedekija je zakopao do glave u jendek napunjen zmijama i škorpijama, ali je anđeo usmrtio otrovne životinje i sačuvao djevicu nepovrijeđenu. Tada isti car je pokušao da je prestruže testerom, no testera se odbijala od njenog tijela kao od kamena. Pokušao je i da je veže za točak pod vodenicom i pusti vodu, ali voda nije htjela da teče, već je stajala, pa je djevica ostala živa i zdrava. Anđeli tad otvoriše zemlju i progutaše njene mučitelje.
U gradu Mesemvriji, car Savorije je, prema predanju, ubio svetu Irinu. Ali tada se dogodilo još jedno čudo.
Bog je nju oživio. Vidjevši to, car se svojim brojnim podanicima preobrati u hrišćanstvo i pokrsti se. I tako je sveta Irina svojim stradanjem i čudesima privela u vjeru Hristovu preko sto hiljada neznabožaca.
Na kraju, sama je legla u grob i naredila da se zatvori. Kada su ga otvorili poslije četiri dana – njenog tijela nije bilo. Ovaj nestanak simbolično se tumači kao njeno uznesenje i potvrda svetiteljskog statusa.
Tako je postala svetica i mučenica Irina, koja je sve žrtvovala i sve pretrpjela, kako bi se Bog što više proslavio među ljudima.
Narodni običaji i zabrane
Na taj dan, prema narodnim vjerovanjima i običajima, izbjegavaju se svi poslovi koji uključuju oštre predmete – kao što su sječenje, testerisanje, pa čak i šišanje.
Prema narodnim običajima na taj dan, a u slavu velikomučenice Irine, nikako ne valja koristiti oštre predmete, sjeći ili testerisati građu. Ne sijeku se nokti, niti šiša kosa, jer se vjeruje da ćete tako navući nesreću na sebe.
U nekim selima sačuvao se i običaj koji se tiče djece: veruje se da ako mališani popiju vodu koja je odstajala jedan dan, ona će im donijeti snagu sličnu onoj koju je imala svetiteljka Irina.
Tropar Irini, glas 4. Ovčica Tvoja Isuse, Irina, zove silnim glasom: „Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živejla s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe”, prenosi Ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu