Potapanjem od samo pola sata, se takođe dobija najbolja tekstura pasulja, a takođe ga čini lakšim za varenje. To je zato što pasulj sadrži vrstu neprobavljivih ugljikohidrata zvanih oligosaharidi, koji mogu uzrokovati gasove i nadimanje.
Uzevši u obzir da nemamo enzime za razgradnju oligosaharida, kada se suvi pasulj namoči, dio oligosaharida se oslobađa u vodu.
Međutim, namakanje pasulja prije kuvanja uzrokuje i da se smanji nivo lektina, vrste biljnog proteina, i fitata, glavnog oblika fosfora koji se nalazi u sjemenu biljaka. Lektini i fitati se ponekad nazivaju “antinutrijentima”, navodi Nacionalna Geografija.
Ovi antinutrijenti mogu vezati važne minerale poput željeza, cinka i kalcijuma te smanjiti njihovu apsorpciju u organizmu. Kada se pasulj potopi u vodu, fitinska kiselina se aktivira i počinje vezati minerale. Ako se ta voda od namakanja zatim baci, zajedno s njom se bacaju i vrijedni minerali.
Isto tako, ako se pasulj kuva u istoj vodi u kojoj je potopljen, koncentracija fitinske kiseline u konačnom jelu može biti još veća. Takođe, može uzrokovati mučninu i gastrointestinalnu nelagodu.
Nakon upotrebe bilo koje metode potapanja, možete prosuti vodu za potapanje kako ne biste ponovo unosili spojeve koji su uklonjeni. Zatim isperite pasulj i koristite svježu vodu za kuvanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu