Sudbine

"Svaka godina je manja šansa” Ivana je jedna od 2.000 ljudi koji čekaju na transplantaciju organa (VIDEO)

Hrabra žena i majka iz Beograda, Ivana Jović (34), jedna je od mnogih koji čekaju poziv koji će im produžiti život, budući da ima policistične bubrege, zbog čega već godinu i po dana, po tri puta nedjeljno, provodi četiri sata na dijalizi u Kliničkom centru Srbije.

"Svaka godina je manja šansa” Ivana je jedna od 2.000 ljudi koji čekaju na transplantaciju organa (VIDEO)
FOTO: WHAT INSPIRES YOU TO GIVE/YOUTUBE

Ivana je jedna od 2.000 ljudi u Srbiji koji čekaju na transplantaciju organa. Koji se nadaju tom životnom pozivu. Donoru. I organu koji će im produžiti život. Od januara do oktobra 2021. godine u Srbiji, kaže Ivana, urađeno pet transplantacija. Poređenja radi, prošle godine ih je u Hrvatskoj bilo 268.

U želji da se ta brojka od svega pet transplantacija poveća, Ivana Jović je pokrenula peticiju “Donorstvo je herojstvo” koju je za nekoliko sati potpisalo oko 600 ljudi.

– Tražimo imenovanje koorodinatora transplantacije u svim bolnicama, koji će pitati porodice nažalost, preminulog, da li žele da se njegovi organi doniraju. Želimo da nas Ministarstvo zdravlja, koje je glavni organ za donošenje te odluke čuje, kako bi se broj transplantacija povećao – kaže Ivana za Telegraf.

Kako navodi, vjeruje da nije problem u ljudima, koliko u sistemu.

– Mislim da bi članovi porodice preminulih odgovorili potvrdno na to pitanje o doniranju organa, ali je problem u tome što ih rijetko ko to pita – navodi ona.

Ivana ističe da se u Hrvatskoj na organ čeka u prosjeku oko dvije godine, a da joj niko nije rekao koliko bi još vremena moglo da prođe prije no što ona ili pacijenti nalik njoj, budu transplantirani.

– Svaka godina na dijalizi više je manja šansa. I sama imam donorsku karticu jer je moja majka išla na dijalizu i transplantirana je, poslije čega je živjela boljim životom. Moje se stanje pogoršalo poslije porođaja, a na dijalizu idem oko godinu i po dana – ističe.

Kćerka – najveći motiv

Najveći motiv da se bori, Ivana je vidjela upravo u svom djetetu.

– Dijete te pokrene, motiviše, zbog nje ne mogu da sedim skrštenih ruku. A pacijenti koji idu na dijalizu imaju brojna ograničenja, kao što je to da smijete dnevno da popijete do pola litre vode. Za nas je voda luksuz. Godine prolaze, sistem mora da se mijenja – priča Ivana.

Najteže joj je, kaže, kada je kćerkica pita kada će ozdraviti, da bi zajedno mogle da odu na more.

– Trudim se da je poštedim toga, te joj nisam pričala ni o bolesti, ni o svom zdravstvenom stanju. Kad idem na dijalizu, kažem da moram na posao. Najviše bih voljela da živim u uređenijem sistemu i ne znam da li ću dočekati to za šta se borim, ali ne mogu da sjedim skrštenih ruku – ističe Ivana.

Ukoliko želite da potpišete peticiju koju je ova hrabra žena pokrenula, to možete da uradite na ovom linku.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu