Život ovog mladića bio je jednako izazovan kao i put do Balkana.
Težak put do Hrvatske
– Kada smo došli u Beograd, zatražili smo zaštitu pa su nas poslali u prihvatilište za emigrante. Tamo smo bili otprilike devet mjeseci. Nakon toga smo zaključili da ipak nemamo osnovne životne uslove. Onda smo otišli u BiH. Tamo je ista priča kao i u Srbiji. Bili smo nekih mjesec dana tamo. Nismo znali šta da radimo. Onda smo krenuli prema Hrvatskoj – priča za “HRT” Jazdan.
Put prema Srbiji i Bosni je, kaže, bio težak, a onda je sve postalo još gore.
– Put prema Hrvatskoj je bio težak. Prošao sam i granicu prema Bosni, ali prema Hrvatskoj put je bio baš težak. Mogu reći da je to bilo strašno. Nije lako 3-4 dana biti u šumi bez vode i hrane. Teško je bilo nositi i ranac. U kojem su zapravo bili samo dokumenti. To je bilo sve što nam je trebalo – govori mladić, piše Blic.
Bijeg od nasilnog oca
– Čim bih čuo da mama vrišti, trčao bih u kuhinju i sakrio noževe, da ne bi ni došlo do toga da tata povredi mamu. Par puta je to uspio, nažalost, da uradi. Sjećam se šta se sve dogodilo. Svaki put kada bih zatražio pomoć, rekli bi mi da ne mogu biti protiv vlastitog oca. Svaki put kada bi mama zatražila neku zaštitu rekli su joj da mora da ima četiri svjedoka da bi mogli da utvrde da se to dogodilo. Pitam se, ko osim nas u našem domu to može dokazati – prisjeća se Jazdan.
Osim majke i djeca su morala da trpe očev prijek karakter.
– Kada su moje sestre malo narasle, kada su imale devet godina, po islamskom šerijatu su se mogle da se udaju. One su htjele da se školuju, kao i ja. Mama je isto tako htjela. Ali je otac rekao da se one moraju udati, i da to moraju da urade. Svaki put kada je razgovarao sa nekim porodicama , moja mama je potajno odlazila kod tih porodica i molila ih da to otkažu, rekla im je istinu. Nismo ništa mogli da uradimo. Nikakvu zaštitu nismo imali – svjedoči Fajaz.
Kada je imao 12 godina otac ga je prisilio da radi kod jednog bravara, što je značilo da mora da prekine školovanje.
– Mogao je da mi kaže da ne idem u školu, i to je bilo sasvim normalno. Ja sam sa strane ipak pratio školu. Volim školu, obožavam školu – iskren je mladić.
Jedva čeka da postane doktor
Jazdan je trenutno učenik 2. razreda Medicinske škole u Zagrebu, jedva čeka da upiše fakultet i krene prema ostvarenju svog sna – da postane doktor.
Profesorka hrvatskog jezika Meri Pupačić rekla je da Jazdan posebno voli lektiru. To ju je iznenadilo jer, kaže, lektira je boljka čak i onih učenika kojima je hrvatski maternji jezik.
– Multikulturalnost je nešto što je dobrodošlo. Dapače, ja sam motivisana Jazdanom. On je meni moje drevno svjetlo s Istoka. Ja s njim želim da radim projekte. Želim da učim farski jezik i pisanje. Želim da čim prođe korona kako bi svi mi učestvovali u tome – da mi njemu dajemo našu kulturu i naš jezik, a on nama daje svoju kulturu i svoj jezik – rekla je profesorica Pupačić za “HRT”.
Svaki čovjek ima pravo na slobodu
– Kada smo dobili međunarodnu zaštitu, na dvije godine dobili smo i smještaj. Sve je krenulo lijepo. Mama je počela da uči hrvatski jezik. Sada smo već počeli postupak za otvaranje frizerskog salona. Uskoro će ona otvoriti frizerski i kozmetički salon, zato jer je ona i frizerka i kozmetičarka – kaže Jazdan.
Majka napominje da joj je najvažnije da se djeca obrazuju, ali i da imaju slobodu izbora.
– Meni je dovoljno da mi djeca idu u školu. Da mi drugi ne odlučuju šta će raditi. Da ne dođu do nekog nivoa, pa im kažu – dosta ti je, više nećeš učiti. Meni je dovoljno da imam taj mir. I da nisam kao zatvorenik u kući, da ne moram da pitam ako idem napolje, kao što to ne moraju ni druge žene u Hrvatskoj. Mogu da prošetam i vidim ljepote u Hrvatskoj – rekla je Jazdanova majka Fatemehe Reihani.
Kako kaže Jazdan, uspomene koje nosi iz Irana teško je zaboraviti, ali raduje se svemu lijepom što mu je život pripremio.
– Svaki čovjek ima pravo na slobodan život. Treba da postoji ravnopravnost. Ne treba da se događa da ti neko kaže da “ti sad moraš da ideš da radiš”. Vidim ljude na ulici kako se igraju sa svojim ocem, a onda se sjetim kakav je bio moj otac prema meni. Teško je to nositi. Ali ja gledam pozitivne stvari koje sada imam, a to je da idem u školu i da je sve onako kako treba da bude – zaključuje Jazdan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu