Naime, on je u dužoj objavi opisao situaciju u kojoj se navodno našao kada je u centru Beograda pao sa bicikla, piše Blic.
Kako je napisao, nakon što je završio na betonu nakon niza nesrećnih okolnosti, niko od prisutnih građana nije prišao da mu pomogne da ustane. Stefanovu objavu, uz njegovo dopuštenje, prenosimo u cjelosti.
„Pao sam juče sa bicikle u samom centru Beograda Umotila mi se torba u prednji točak, koji je automatski ukočio. Zadnje me digao i udario sam glavom o beton.
Srećom rukama sam ublažio pad, a sve je bilo tako brzo da nisam ni znao šta me snašlo. I to pred pedesetak ljudi, i niko ne prilazi
Ustao sam relativno brzo, skupio stvari, i umjesto oni mene, smirivao sam njih. Pitao da li ide krv
Pošto nisam mogao da vozim, nastavio sam da guram bicikl i otišao.
Nešto dalje sam vratio lanac koji je pao, odsjedio na klupi dvadesetak minuta. Dok ne prođe prvi šok
Kako samo bezazlene stvari mogu da nas tresnu o beton. Ma koliko da si fizički spreman, brz, iskusan. I svi ti ljudi koji su bili oko mene kao u pozorištu, niko nije rekao ni riječ. Kao da gledaju pad na internetu, ili na filmu. Umjesto da oni priđu meni, prišao sam ja njima.
Kako je moglo da bude, bilo je manje više ok. Izgrebana koljena, ruke, usne koje i dalje peku, malo jači udarac u donji stomak i to je to. Ali mi ljudi i dalje nisu bili jasni. Kao da se sve to desilo u nekom virtuelnom svijetu. A ne pred njima, na par metara od njih. Dok stoje i čekaju.
Ćutao sam dugo nakon toga, pomalo posramljen. Prvo što sam dozvolio da mi se to desi, zbog torbe koja je kad tad morala da upadne u točak. A drugo taj osećaj iznenadne nemoći. Ne zato što sam se posebno uplašio. Nego me stigla tuga što mi nije prišao nijedan jedini čovjek.
Gledali su me kako se dižem, skupljam stvari i nastavljam dalje. U obrnutim situacijama, ne da dižem nekoga ako padne. Nego pridržavam ljude i prije nego što padnu. Paziš druge, kao što paziš sebe
Gubi se osjećaj za čovjeka. Svako gleda svoja posla. I sve moraš sam.
Ne daj bože da padneš, u svakom smislu. Malo je onih koji će da te dignu. I sve do ovog statusa, bukvalno nikome nisam rekao. Moje nisam htio da opterećujem. Oca da ne bi paranoisao i držao mi lekcije, a majku da ne bi brinula. Pozvao sam najbolju prijateljicu, koja živi nedaleko odatle, ali mi je rekla da je zauzeta. Pa nisam stigao ni njoj da kažem. Nisam htio da joj smetam. Nisam htio ni ovim ljudima da smetam. Nikome. Zato sam brzo otišao.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu