Kolumne

Sve ima svoju cijenu

Sve u BiH, odnosno Republici Srpskoj ima svoju cijenu, onu krijumčarsku naravno.

Sve ima svoju cijenu
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Tačno se zna koliko se carinicima plaća da okrenu glavu na drugu stranu za prolaz određene vrste robe, a koliko graničnim policajcima.

Za one koji „poznaju“ i carinike i granične policajce poslovni uspjeh je zagarantovan.

U BiH ulazi sve, od robe, stoke do ljudi, djece, pa i beba.

Toga je bilo i biće sve više, jer nema sankcija za državne službenike koji na pomenuti način krše zakon.

One koji i budu uhapšeni u nekakvim kodnim akcijama nakon suđenja oslobode, pa pored vraćanja na posao dobiju i pozamašne iznose za pretrpljenu duševnu bol.

Žali bože samo onoga koji se nađe u pogrešno vrijeme na pogrešnom prelazu.

Pročitajte još

E, tada nastaje pravi problem o kojem će javnost na sva zvona saopštavati, o kojem će mediji nadugačko i naširoko pisati, a nadležni tvrditi kako je to borba protiv kukolja u vlastitim redovima. Sve će nakon par dana pasti u zaborav.

Lanac krijumčarenja svega i svačega u BiH je toliko uhodan da mu nedostaju još samo zvanični putokazi. Od stoke koja se preko Drine prebacuje u BiH, ilegalnih migranata i na kraju djece.

Ako dvije trećine migranata koji dolaze iz Azije i Afrike iz prvog puta ilegalno ulazi u BiH preko Drine i tačno zna na kojim mjestima nema policije, a policije nema baš tamo gdje su čamci i nizak vodostaj, onda samo možemo pretpostaviti šta sve prebacuju domaći krijumčari.

Neki će reći “pustite ljude da rade, ionako nemaju od čega da žive”, ali istovremeno domaći seljak ne može prodati ono što hrani u stajama mjesecima.

S druge strane, ubice nakon izvršenih krivičnih djela u rekordnom vremenu prebace se preko granice i sakriju u Srbiji.

No, ilegalno krijumčarenje preko državne granice samo je jedan od nusproizvoda nakaradne državne tvorevine, koja služi isključivo političkim elitama i kriminalcima, dok obični građani, koji nose sve na svojim leđima, i dalje ćute i trpe.