Simptomi su u početku ukazivali na grip, ali Loren nije prošla tako lako.
Prvi simptomi koji su se pojavili bili su nalik gripu, a doveli su do jakog srčanog udara i bila je stavljena na aparate za održavanje života, jer je gangrena počela da “guta” obje njene noge, što je dovelo do amputacije ispod koljena oba uda.
Loren je sada manekenka u Los Anđelesu i odlučna je u želji da upozori žene i mlade djevojke na potencijalne rizike povezane sa tamponima. To želi da uradi kroz promovisanje zakona za transparentnost proizvoda za žensku higijenu.
Godine 2012., tada 24-godišnja sportistkinja odbila je košarkašku stipendiju za vrhunski univerzitet kako bi se fokusirala na svoju uspješnu karijeru u modi.
Međutim, život se nepredvidivo okrenuo kada je počela da se osjeća loše i pomislila da će možda dobiti grip, a evo koje simptome je imala Melani – kojoj je tampon bio zaglavljen dvije godine.
Pronađena je u svom stanu, bez svijesti na podu spavaće sobe, nakon što je njena majka pozvala policiju da provjere šta je s njom kada se neko vrijeme nije čula sa njom.
Kada je u bolnici njena temperatura dostigla 41 stepen, doživjela je srčani udar i njeni organi su počeli da otkazuju prije nego što je stavljena u medicinski izazvanu komu. Ljekar infektolog je naredio osoblju da provjeri da li ima tampon i nakon obavljenog testa dijagnostikovan joj je STŠ.
Sindrom toksičnog šoka
Sindrom toksičnog šoka je rijetka i po život opasna bakterijska infekcija. Često se pogrešno dijagnostikuje jer simptomi podsjećaju na druge bolesti s kojima se češće susrećemo. Iako je njen život spasen, oštećenje njenih nogu od gangrene bilo je nepopravljivo, i ljekari su morali da ih amputiraju.
– Noge su mi gorjele, kao da mi je neko zapalio nogu, peckanje je bilo ludo, rekla je Loren.
– Desna noga mi je bila lošija od lijeve, prsti na lijevoj su mi bili ljubičasti, ali desna strana, bilo je mnogo više oštećenja, moglo se reći. Onda su shvatili da moraju da mi amputiraju desnu nogu da mi spasu život ili ću umrijeti.
Međutim, Loren je otkrila da je saznala da joj treba amputirati nogu tek nakon što je čula medicinsku sestru kako razgovara telefonom.
– Ležim tamo, soba mi je prazna i čujem medicinsku sestru iza zavjese kako kaže: ”Imam mladu djevojku, ima 24 godine, kojoj će trebati amputacija desne noge, ispod koljena”. Sjećam se da sam pogledala okolo i pomislila: “Da li ona priča o meni kad kaže da će meni da amputiraju?” Samo sam počela da vrištim, vrištim za majkom, kumom, vrištim i tražim bilo koga, vikavši: “Ne dozvolite ovoj osobi da me dira”. Nisam bila svjesna težine situacije i svog stanja. Tada sam prvi put čula riječ amputacija.
Nije željela da izgubi obje noge i pristala je na rizik
U to vrijeme, njeni ljekari su preporučili amputaciju obje noge, ali postojala je 50 odsto šansa da njena lijeva noga bude spasena, pa je rizikovala.
– Vjerovatno mjesecima nisam gledala svoju nogu, nisam ni mogla da priznam da se to desilo. Dolaze doktori i kažu mi da sam imala nekakvu komplikaciju tokom operacije: “U redu, Loren u naredna 24 sata ne možemo da ti damo nikakve lijekove”. To je bilo odmah nakon što mi je noga amputirana, odsječena. Pretpostavljam da je to imalo neke veze sa lijekovima, trudili smo se da mi srce bude mirno i da ne dobijem još jedan srčani udar, čak se i ne sjećam.
– Moja majka nije mogla da bude u sobi, niko nije mogao da bude jer sam vrištala, plakala i ridala. Ne samo da je bilo traumatično što su mi odsjekli nogu, već to što sam zaista morala da osjetim šta mi je upravo učinjeno, bilo je na drugom nivou.
Nakon što je puštena iz bolnice, provela je osam mjeseci u invalidskim kolicima.
– Svakog dana bih se odvezla pod tuš, sjela na stolicu i samo vrištala, plakala i vikala na Boga. Razmišljala sam o načinima na koje sam mogla da se ubijem, da okončam svoj život. Ali svaki dan je nešto govorilo, “Samo se drži”. Nešto u mojoj duši je govorilo samo sačekaj, i sve sada ima smisla.
Pošto su joj ljekari u početku spasili lijevu nogu, to joj je izazivalo toliko bola u šest godina koje su uslijedile da nije imala izbora osim da i nju amputira, neposredno prije nego što je napunila 30 godina. Loren je od tada posvetila veliki dio svog života podizanju svesti o TSŠ i zalaganju za bolju transparentnost ženskih menstrualnih proizvoda.
– Tamponi se prave od izbeljivača na bazi hlora, dioksina i sintetičkih vlakana, koja stvaraju savršenu oluju u našim tijelima. Radila sam sa majkom koja je izgubila kćerku tinejdžerku od TSŠ kada je imala 18 godina – Medlin Mosbi. Udružile smo snage u želji da promijenimo svijet i u želji da zastupamo i usvojimo ove zakone. Radile smo na više strana kao što je osnivanje svoje fondacije DontShockMe.org, a postoji zakon na čijem usvajanju radimo, kaže Loren, a u toj organizaciji je upravo žena čiju je kćerku ubio tampon.
Takođe je radila sa demokratskom kongresmenkom Karolin Maloni na promovisanju zakona koji zahtjevaju od proizvođača da navedu sve sastojke ženskih higijenskih proizvoda na svojoj ambalaži.
Loren je takođe ostavila svoj trag u modnoj industriji, učestvujući u kampanjama za Lacoste, Furla i Shiseido, i stekla je nadimak “Fešn devojka sa zlatnim nogama”, jer su joj obje protetske noge zlatne, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu