Visoko priznanje kojim je povodom obilježavanja Dana primirja u Prvom svjetskom ratu predsjednik Aleksandar Vučić odlikovao zaslužne pojedince i ustanove, Laziću je dodijeljeno posthumno, jer je preminuo 14. aprila od posljedica zaraze virusom korona.
Smrt ga je zatekla na mjestu direktora Urgentnog centra niškog Kliničkog centra odakle mu, po sopstvenim riječima “čast nije dozvolila da se skloni uprkos godinama i bolesti” pa ga je pokosio kovid 19 kojim se zarazio dok je spasavao živote svojih sugrađana.
Komentarišući čast koja je ukazana preminulom doktoru heroju, njegova supruga Ana kaže da bi odlikovanje koje je dobio, Laziću puno značilo.
– To je prvo i posljednje zvanično priznanje koje je dobio od sopstvene zemlje u moru onih koje je dobijao od drugih. Znam da bi mu bilo najdraže jer je stiglo od njegovog naroda. Nije bio od onih koji su se nadali nagradama, jer ono što je radio nije bilo u cilju zasluga, već iz srca i duše zbog ljubavi prema svom narodu – kazala je životna saputnica čuvenog ratnog hirurga.
Lazićeva udovica dodaje da je njegovo naslijeđe čini ponosnim, te da je ovo odlikovanje čini istovremeno i srećnom i tužnom.
– Njegovo djelo neće biti zaboravljeno, i dalje mi se javljaju mnogi, naročito ljudi iz Bosne koje je spasavao. Teško mi je, svi su nastavili sa svojim životima, samo je moj stao… I dalje sam u nevjerici, svakog dana očekujem da ga vidim na vratima… Govorili su da će vremenom biti lakše, ali nije, sve je gore… U početku nisam ni bila svjesna da ga više nikada neću vidjeti, a kako vrijme prolazi sve je gore jer to shvatam. Trideset godina da nosite maramicu u džepu, pa biste žalili za njom što je više nemate… Bili smo nerazdvojni, zajedno išli i vraćali se s posla… Ljudi nisu svjesni kako je ovo opasna bolest, to razumiju tek kada izgube nekog bliskog a tada je kasno – rekla je supruga čuvenog doktora.
Miodrag Lazić pet godina je proveo na ratištima u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj zbrinjavajući žrtve ratnih sukoba. Eparhija Niška mu je 27. juna ove godine dodijelila najviše priznanje orden Svetog Romana, a svečanosti su prisustvovali i njegovi saborci iz Republike Srpske. Jedna ulica u Nišu dobila je njegovo ime, a lik dr Lazića osvanuo je i na muralu. Pokrenuta je i inicijativa da se niški Klinički centar nazove njegovim imenom.
Svoje uspomene sa ratišta sažeo je u roman “Dnevnik ratnog hirurga”, dirljvo svjedočanstvo o žrtvama srpskog naroda tokom ratova devedesetih.
Svjestan da mu se kraj približava, dr Lazić je ostavio oproštajno pismo.
– Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor UC dva mjeseca prije penzije, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih ljekara i medicinskih sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se skrivao. Takav sam bio godinu dana na krajiškom ratištu, na sarajevskom četiri godine, tokom NATO bombardovanja. Ne želim da odem tiho, želim da odem takav kakav sam bio cijeli život, a to znaju i moji prijatelji, kolege, porodica. Voljenoj Ani, ratnoj prijateljici i supruzi poruka: budite jaki i hrabri zbog svoje djece i unuka, a gore na drugoj strani, jednog dana ćemo ponovo biti zajedno. Moja posljednja želja je da me pratite pjesmom “Pohod na Drinu” – naveo je između ostalog Lazić, potpisavši se kao “hirurg napaćenog srpskog naroda”, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu