Nekada je kum bio samo jedan za čitavu familiju, ali danas svaka porodica ima svog kuma. Kum je glavni svjedok pred Bogom i ljudima na vjenčanju, on krštava djecu, vjenčava i ostaje vezan za tu porodicu do smrti, kada bi kumstvo trebalo da naslijedi njegov sin. Stari ljudi kažu da je veliki grijeh odbiti kumstvo! Vjeruje se da će na taj način osoba navući veliku nesreću na svoju porodicu i da, ako odbije da bude kum djetetu, nikada neće imati svoju djecu.
Za kuma se kaže da je “rod rođeni”, važniji od svakog pobratima i prijatelja. Sa njim se savjetuje o važnim pitanjima i životnim problemima i ostavljala mu se u stara vremena na čuvanje kuća sa čitavom porodicom kada se odlazi na put ili u rat. Sa kumovom porodicom se ne sklapaju brakovi jer već postoji srodstvo, po vjerovanju jače od krvnog. Svi članovi njegove porodice takođe su kumovi.
Kum, kao duhovni otac, brine o duhovnom putu svojih kumčića. Kršteni kumovi su duhovni garanti crkvi da će djeca koju su držali na krštenju biti vaspitana u hrišćanskoj vjeri. Iako je kumstvo beskrvno srodstvo, ono je jedno od najvažnijih. Kum je duhovni otac, on garantuje za dijete i odriče se grijeha u njegovo ime. S obzirom na to da su djeca u periodu krštenja na mlijeku, kum preuzima na sebe da poslije krštenja posti srijedom i petkom i da se pričesti u crkvi, prenosi Yumama.
Kum daje ime djetetu i mora da bude pravoslavne vjere, kršten i punoljetan. Ako je u braku, mora da bude vjenčan u pravoslavnoj crkvi. Kumstvo je svetinja koja se prenosi s generacije na generaciju i vrlo rijetko se prekida, osim ako nema muških potomaka ili ako ih putevi odvedu na različite strane svijeta.
Međutim, nekada je do gašenja kumstva dolazilo zbog svađa i razmirica, pa odatle vjerovatno potiče vjerovanje da se sa kumovima ne bi trebalo često viđati kako bi se izbjegli konflikti. Slično, stari ljudi kažu da se za kuma nikad ne uzima komšija sa kojim se uvijek može posvađati oko zemlje ili drugih sitnica.