Nacionalna policija saopštila je da je politička ličnost ubijena nakon pucnjave u zapadnom ukrajinskom gradu. Irina Heraščenko, poslanica iz stranke Evropska solidarnost, naknadno je potvrdila za Kijev Independent da je Parubij žrtva.
Smrt je potvrdio i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski.
– Ministar unutrašnjih poslova Igor Klimenko i generalni tužilac Ruslan Kravčenko su me upravo obavijestili o prvim poznatim okolnostima strašnog ubistva u Lavovu. Andrij Parubij je preminuo. Sva neophodna sredstva su angažovana u istrazi i potrazi za ubicom – rekao je Zelenski.
Vlasti su primile hitan poziv oko podneva nakon pucnjave u Frankivskom gradskom okrugu u južnom Lavovu, saopštila je policija. Žrtva je preminula na licu mjesta.
Zvaničnici nisu komentarisali potencijalne osumnjičene ili mogući motiv. Pozivajući se na izvore, emiter “Suspilne” je izvijestio da je osumnjičeni napadač bio obučen kao kurir i da je vozio električni bicikl.
Napadač je navodno prišao Parubiju, otvorio vatru i pobjegao sa mjesta zločina na biciklu. Izvori iz policije rekli su da je na mjestu zločina pronađeno sedam čaura.
– Naš tim je šokiran. Ovo je teror. Andrij je bio jedan od osnivača moderne Ukrajine… principijelan i pristojan, patriotski nastrojen, inteligentan – stoji u saopštenju objavljenom na Fejsbuk stranici Evropske solidarnosti.
Ko je bio Andrij Parubij
Parubij, koji je u vrijeme smrti imao 54 godine, bio je dugogodišnji poslanik iz Lavovske oblasti koji je učestvovao u Narandžastoj revoluciji 2004. godine i predvodio je dobrovoljačke jedinice samoodbrane tokom Evromajdanske revolucije 2013-2014. godine.
Oh God.
Andriy Parubiy, a key Euromaidan revolution figure and former Rada speaker, has been assassinated in Lviv.
The assassin was reportedly riding an electric bike. pic.twitter.com/be0204Odr3
— Illia Ponomarenko 🇺🇦 (@IAPonomarenko) August 30, 2025
Parubij, nacionalistički političar, politikom je počeo da se bavi pred kraj postojanja SSSR, kao jedan od pobornika tada zabranjenog ukrajinskog nacionalizma, odnosno pokreta za nezavisnost. Istakao se kao jedan od njegovih najradikalnijih aktivista, a 1991. je zajedno sa Olegom Tjahnibokom osnovao Socijal-nacionalnu partiju Ukrajine (SNPU) koja se, s obzirom na ikonografiju i program, često navodila kao neonacistička. Od 1998. je vodio Patriot Ukrajine, paravojne formacije SNPU.
Napustio je SNPU i Patriot Ukrajine 2004. i bio jedan od najistaknutijih učesnika Narandžaste revolucije. Postao je jedan od vodećih ličnosti Naše Ukrajine 2007, stranke koju je vodio tadašnji pro-zapadni predsjednik Viktor Juščenko. Početkom februara 2012. je tu stranku napustio i priključio se Batkivščini koju je vodila Julija Timošenko.
Od decembra 2013. do februara 2014. Parubij bio na čelu evromajdanskih demonstracija, odnosno koordinirao “zaštitne snage” demonstranata.
Nakon svrgavanja proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, Parubij je imenovan za sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu, tijela koje je, između ostalog, koordinisalo aktivnosti ukrajinske vojske, policije i bezbjednosnih službi protiv separatista.
Ovu funkciju je obavljao između februara i avgusta 2014. godine, u vrijeme kada je Rusija okupirala Krim i pokrenula agresiju u Donbasu. Na to mjesto je 7. augusta 2014. podnio ostavku, koju nikada nije objasnio, rekavši “da se to ne čini u ratu”. U septembru 2014. je, pred izbore za Vrhovnu Radu postao jedan od osnivača stranke Narodni front, koja okuplja “jastrebove” u ukrajinskoj vladi.
Zatim je bio prvi zamjenik predsjednika parlamenta između 2014. i 2016. godine, a predsjednik parlamenta od 2016. do 2019. godine. Od 2019. godine, Parubij je član stranke Evropska solidarnost bivšeg predsjednika Petra Porošenka, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.