U tužilaštvo u Trikali danas će biti sprovedeni vlasnik kompanije, tehničar za bezbjednost i tehničar smjene. Za to vrijeme, pripadnici Direkcije za borbu protiv podmetanja požara nastaviće istragu o eksploziji i požaru u fabrici.
Izvori iz Vatrogasne službe navode da su tokom uviđaja u fabrici, u podrumskom prostoru, pronađene cijevi za propan koje su bile probušene.
Riječ je o cjevovodima koji su povezivali rezervoare fabrike sa proizvodnom jedinicom, a pripadnici vatrogasne službe kopaju kako bi pronašli korodirane cijevi.
Istovremeno, postoje izjave zaposlenih koji navode da se u prostoru fabrike danima osjećao miris gasa, da su se žalili nadležnima, ali da po tom pitanju ništa nije preduzeto, što je dovelo do tragedije.
Majka Eleni Katsaru, jedne od radnica koje su izgubile život, a koja i sama radi u fabrici gotovo tri decenije, rekla je da su upozoravali nadležne, ali da niko nije reagovao.
– Već mjesec dana i više govorili smo im da se osjeća miris plina, ali niko nije obraćao pažnju – rekla je neutješna majka.
Uhapšene osobe se terete zbog radnji i propusta u vezi sa krivičnim djelima koja se odnose na ubistvo iz nehata, teške tjelesne povrede u sticaju, paljevinu i eksploziju. U predmet će biti uključen i izvještaj o protivpožarnoj zaštiti, koji je Vatrogasna služba sprovela nad rezervoarima i prostorom fabrike.
“Govorili smo im da se osjeća gas, nisu uradili ništa”
Dok Elenina majka tvrdi da se osjećao gas, druga radnica, koja je radila na mjestu gdje su njene koleginice stradale rekla je da unutar postrojenja “nije mirisalo ništa” i da bi, “da su to primjetile, obavijestile nadležne”.
Elenina majka govori drugačije.
– Radim tamo 28 godina, u jutarnjoj smjeni. Već mjesec dana i više govorili smo im da se osjeća plin, ali niko nije obraćao pažnju. Tamo je sve bilo u rasulu – kablovi razbacani po podu, nikada ništa nisu održavali, ništa. Šta god je bilo, struja bi nam se gasila. Ništa. Produžni kablovi po podu, a mi nismo znali šta da radimo, govorili smo im, ali oni nisu uradili ništa. Ništa – rekla je gospođa Androniki za protothema.gr.
– Izgubila sam kćerku tamo. Moja kćerka je tamo radila 13 godina. Ja radim 28 godina i govorila sam da ću ja ostaviti kosti u Violanti, ali je moje dokete ostavilo svoje kosti – rekla je potresena i dodala:
– Sada imam unuče. Šta da radim? Hoće li mi se dijete vratiti? Moje dijete se ne vraća.
“Svuda se osjećao miris”
Elenina majka tvrdi da se svuda unutar fabrike osjećao miris gasa.
– Ali niko ništa nije uradio, iako smo im svakodnevno govorili ‘ovo ne radi, ono ne radi’. Osjećao se miris unutra. Postojalo je curenje već dugo vremena. Ne znam šta je to bilo. A požar nije krenuo od peći. Djevojke koje su bile pored peći izašle su nepovrijeđene. Moja kćerka i ostale djevojke koje su bile 30 metara dalje od peći, one su poginule – rekla je gospođa Androniki.
Na pitanje gdje se osjećao miris, odgovorila je: “Bilo gdje unutra. Odeš u toalete – osjeća se. Odeš u kuhinju – osjeća se. Svuda se osjećalo. Govorili smo im, ali nisu uradili ništa – tvrdi Elenina majka.
Snaja jedne od radnica koja je stradala takođe je rekla da je čula priče o mirisu gasa.
– Čuli smo od drugih koji su tamo radili, a nisu rekli nama, da su to pričali u jednom kafiću, da zaista postoji miris već nedjelju dana. To mora da se provjeri, to moraju da kažu odgovorni, ne može da niko ne snosi odgovornost – rekla je snaja poginule radnice.
“Nije se osjećao nikakav miris”
Odgovorna za noćnu smjenu, koja je kobne večeri bila odsutna zbog odmora, govorila je za MEGA i tvrdila da se unutar fabrike “nije osjećao nikakav miris”.
– Nismo primjetili ništa i zato smo radili normalno. Nije se osjećao nikakav miris. Osigurači, sve, protivpožarna zaštita… Fabrika je bila savršena, savršenija ne može biti. Savršena. Moderna fabrika, mašine savršene. Zato niko ne može da objasni šta se desilo, jer smo mi radili unutra. Čistoća? Ne samo da je čisto, nego uglancano – tvrdi šefica smjene.
Ona kaže da su kontrole fabrike bile redovne.
– Uvijek je bilo kontrola i skoro su rađene, uvijek, uvijek. Ne mislim da je postojao neki zaposleni koji bi otišao da podnese anonimnu ili javnu prijavu, a da je radio u Violanti – navela je.
– To je bila moja ekipa, moje djevojke. I ja bih bila tamo sa njima. Da nisam imala odmor, bila bih tamo – rekla je o radnicama koje su tragično stradale u fabrici.
Kaže da su se samo dan ranije svi veselili na proslavi.
– Na sječenju torte sa djevojkama smo se fotografisale, igrale, smijale, lijepo provele, savršeno. Igrale smo sa našim šefovima, svi zajedno, bilo je savršeno. Šta je to bilo, niko ne može da objasni. Otišli smo, ja kući, djevojke kućama, malo su spavale da bi uveče u 23:30 otišle na posao. Šta se poslije toga desilo, niko ne zna – zaključila je.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.