Svijet

DROGIRAO PREKO 200 ŽENA TOKOM INTERVJUA ZA POSAO Državni službenik zbog bizarnog fetiša ponižavao žrtve

U slučaju koji je mnoge podsjetio na suđenje zbog silovanja Žizel Peliko, desetine žena se pojavilo tvrdeći da su dobile tople napitke sa diuretikom kako bi bile primorane da uriniraju. Neke od njih su progovorile.

DROGIRAO PREKO 200 ŽENA TOKOM INTERVJUA ZA POSAO Državni službenik zbog bizarnog fetiša ponižavao žrtve
FOTO: MAREK LEVAK/PEXELS

Više od 240 žena u centru je krivične istrage o navodnom drogiranju bez njihovog znanja na mjestu na kojem nikad ne bi očekivale da će se naći na meti napada intervjuu za posao.

Istražni sudija ispituje navode da je viši civilni službenik Kristijan Negr tokom perioda od devet godina ponudio desetinama žena koje su došle na intervju za posao kafu ili čaj koji je bio pomiješan sa moćnim i ilegalnim diuretikom, za koji je znao da će ih natjerati da uriniraju. Potom je sugerisao da se intervjui nastave vani, daleko od toaleta, rekle su žene.

Mnoge od njih se sjećaju kako su se borile sa potrebom da odu u toalet i da im se slošio. Neke su se pomokrile u javnosti, ili nisu stigle do toaleta na vrijeme. Druge su osjetile stid i neuspjeh koji je ostavio trag na njihovom životu, piše “Gardijan”.

Kako je slučaj otkriven

Jedna od njih je Silvi Dalazen, marketinška stručnjakinja iz Lila, koja je 2015. tražila posao . Oduševila se kad ju je preko “LinkedIna” kontaktirao menadžer za ljudske resurse iz francuskog Ministarstva kulture da dođe u Pariz radi intervjua.

– Moj san je bio da radim za Ministarstvo kulture. Tada nisam ni znala da postoji ovakva vrsta napada – rekla je ona.

Slučaj je izašao na vidjelo 2018, nakon što je kolega prijavio da je Negr pokušavao da fotografiše noge visoke zvaničnice, što je podstaklo policiju da otvori istragu. Policajci su pronašli tabelu u kompjuteru pod nazivom “Eksperimenti”, gdje je on navodno bilježio vrijeme drogiranja i reakcije žena. Nakon što je razriješen dužnosti u ministarstvu i državnoj službi, Negr je 2019. stavljen pod zvaničnu istragu zbog više optužbi, od drogiranja do seksualnog napada. Dok je čekao suđenje, nastavio je da radi u privatnom sektoru.

Ovdje se radi o moći i dominaciji nad ženskim tijelima kroz poniženje i kontrolu – rekla je Luis Berio, advokatkinja više žena.

Šest godina kasnije, ovaj slučaj je posljednji u Francuskoj koji baca svetlo na zloupotrebu povezanu sa drogiranjem, poznatu u zemlji kao “hemijska potčinjenost”. Taj termin je postao poznat prošle godine kada se Žizel Peliko odrekla anonimnosti na suđenju desetinama muškaraca koji su osuđeni za njeno silovanje u nesvjesnom stanju, nakon što ju je njen bivši muž drogirao.

Ali, nekoliko žena uključenih u istragu o drogiranju tokom intervjua za posao reklo je da njihov slučaj predugo čeka na suđenje, što samo povećava njihovu traumu.

– Šest godina kasnije, mi još uvijek čekamo suđenje, što je nevjerovatno. Sve traje predugo. Sam proces pravde donosi više traume nego isceljenja. A pravda ne bi trebalo da bude takva – rekla je jedna od žena, poznata pod pseudonimom Emili.

Pročitajte još

“Prišao je dok sam čučala, skinuo jaknu i rekao: Zakloniću te”

Silvi je imala 35 godina kad je pozvana u zgradu Ministarstva kulture pored muzeja Luvr, gde ju je Negr uveo u salu za sastanke. Prihvatila je kafu iz pristojnosti. Aparat je bio u hodniku, a ona je sama pritisla dugme da naruči kafu. Kako je rekla, Negr je uzeo njenu čašu, zatim otišao da pozdravi kolegu prekoputa hodnika a potom se vratio i dao joj kafu. Predložio je potom da prošetaju dok razgovaraju jer je “divno vrijeme”. Čitav proces intervjua trajao je nekoliko sati, a ona je sve više osjećala kako mora do toaleta.

– Ruke su počele da mi se tresu, srce mi je lupalo, znoj mi je curio niz čelo. Rekla sam mu da mi treba pauza, ali je on nastavio da hoda – ispričala je Silvi.

Na kraju, više nije mogla da izdrži. Morala je da čučne pored tunela koji vodi do pešačkog mosta preko Sene.

– Prišao je, skinuo jaknu i rekao: “Zakloniću te”. Pomislila sam da je to čudno – rekla je Silvi.

Na putu kući osjetila je abnormalnu žeđ i brzo je ispila litre vode.

– Stopala su mi bila toliko otečena da su krvarila od dodira sa cipelama – rekla je ona.

Četiri godine kasnije, 2019, kontaktirala ju je policija. Otkrila je da su njeni detalji unijeti u tabelu zajedno sa slikama njenih nogu. Od tada joj je dijagnostikovan posttraumatski stresni poremećaj. Sada je njen cilj, kako je rekla, “da se ovo više nikad ne dogodi nekom drugom”.

Druga žena koju je policija kontaktirala je bila Anais de Vos, koja je imala 28 godina kad je aplicirala za posao asistentkinje menadžera u Ministarstvu kulture. Kafu je takođe prihvatila iz pristojnosti. Negr je, kako je rekla, otišao u ćošak sale za sastanke da je sam napravi, a potom je sugerisao da prošetaju. Osjetila je da mora u toalet, te tražila da se vrate nazad. Umjesto toga, on je prešao put u drugom smjeru.

Pogledao me je u oči i upitao: Da li treba da piškiš? Kao da odrasla osoba govori sa djetetom. To mi je bilo bizarno, pa sam hladno reagovala. On je pokazao ka skladištu ispod mosta u smislu da tamo mogu da uriniram, ali sam odbila. U glavi mi je zvonio alarm da tu nešto nije u redu – rekla je ona.

Na kraju je ušla u neki kafić ali nije uspjela da dođe do toaleta, pomokrila se ispred vrata. U povratku kući joj se slošilo. Mislila sam da ću se onesvijestiti – rekla je Anais.

Emili je imala 29 godina u vreme incidenta 2017. Negr ju je kontaktirao preko “LinkedIna” i pozvao u regionalnu kancelariju u Strazburu, gde je tada radio. Ponudio joj je čaj i otišao da ga sam napravi, pre nego što se intervju pretvorio u šetnju pored Sene i posetu katedrali što je trajalo dva sata.

– Htela sam da odem u toalet, ali on mi je rekao da ih ovde nema i da samo nastavimo dalje. Hodao je veoma polako, zastajkivao bi da postavi pitanje. Osjećala sam vrtoglavicu, mislila sam da ću se onesvijestiti – ispričala je ona.

Dvije godine kasnije, čula je u medijima o istrazi o navodnom drogiranju diureticima od strane neimenovane figure iz Ministarstva kulture.

– Odjednom je sve imalo smisla, ali je bio veliki šok – rekla je ona.

Podnijela je prijavu u policiji, napustila svoj posao u Strazburu, a kasnije i otišla iz Francuske.

Advokatkinja Berio je rekla da je slučaj “izuzetnih razmera” i da je neuobičajeno duga istraga u pravnom smislu predstavljala “sekundarnu viktimizaciju” žena od strane pravosudnog sistema. Suđenje u slučaju Peliko je bio veoma važan prvi korak, ali hemijsko potčinjavanje i dalje ostaje ogroman problem – rekla je ona.

Kako navodi “Gardijan”, neke žene su dobile odštetu u građanskom postupku protiv države, u kojem Ministarstvo kulture samo po sebi nije proglašeno odgovornim. Zvaničnik Ministarstva rekao je da su posvećeni sprečavanju uznemiravanja i seksualnog nasilja, kao i pružanju podrške žrtvama, prenosi Blic.