U svakodnevnim objavama na društvenim mrežama često se kriju priče koje na kratko zaustave skrolovanje i podsjete koliko su neke životne borbe tihe, ali teške.
Sjećate se bake Borke koja je prodavala na ulici šta je imala, da bi kćerki podigla spomenik? Spomenik je riješen, a novac koji je prikupljen zahvaljujuću humanim ljudima, uplaćen je za Milana, dječaka iz Banjaluke.
Moja mama je otišla, bio sam baš mali. Škola je daleko. Navikao sam da hodam, ali nekad me zabole noge.
Svaki dan na ulici. Prodaje povrće koje je sama uzgojila, jedino što ima. Baka Borka godinama skuplja novac kako bi podigla spomenik svojoj preminuloj kćerki.
Na kraju sela stoji kuća. U njoj baka i šestoro unučadi. I otac. Žive između ispucalih zidova, plafona koji se osipa i krova koji prokišnjava.
Živio je u maloj i neuslovnoj kamp kućici, bez vode, struje i hrane. Mile je prošao tri rata, a u miru se dešavalo da 10 dana nije jeo. Preživio je na vodi i soli. Ali sada je sve drugačije.
Negdje u tišini, u maloj i neuslovnoj kamp kućici, bez vode, struje i hrane živi Mile. Čovjek koji je prošao tri rata. Danas živi u uslovima od kojih vam se stegne grlo.
Niko je ne obilazi. Niko ne dolazi. Iako je gladna i usamljena, ona je još uvijek bori.
Zamisli živiš sam, u malom planinskom mjestu i tišina ti je svakodnevni pratilac. Imaš 91 godinu, dani prolaze sporo, ne tražiš mnogo, već ti fali da sa nekim popričaš.
Dušanka i Zoran, majka i sin, žive u oronuloj kući koja samo što se ne sruši. Život koji oni žive je svakodnevna borba za opstanak.
Život u kući bez prozora, vode i struje. U njoj šestoro djece, od kojih je troje posebnim potrebama, ne govore i ne mogu da kažu koliko ih boli.
"Život je lijep", kaže. I onda sa drugarica popije kafu.
Nemojte da vam budem na trošku.
Za Milana Šarića iz Banjaluke svaki dan je borba, s obzirom na to da se od rođenja suočava sa ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Sjećate li se djevojčice Nikoline Beronja iz Bosanske Bojne koja je sa porodicom živjela u kućici od drveta, a kojoj je najveća želja bila da njen dom ima krov?
Ognjenka ima samo 11 godina i sa majkom Tamarom živi u veoma teškim uslovima. Ali, kada je čujete, zanijemite pred njenom dobrotom.
Prije mjesec dana čuli da je najveća želja devetogodišnje Nikoline da ima svoju sobu i da na staroj kući bude popravljen krov. Želja joj je ispunjava, jer će ona i roditelji dobiti novu kuću.
Najviše bih voljela imati svoju sobu, kada moje drugarice dođu da spavamo u mojoj sobi. I da se napravi krov na kući.
