Iako je vrijeme noćnih barova i masovne trgovine ženama radi prostitucije odavno prošlo, pojedine ugrožene kategorije stanovništa u BiH i danas su u opasnosti da postanu žrtve ove vrste organizovanog kriminala.
Kada je potpisan Dejtonski sporazum BiH je dobila i ustav, čiji je sastavni dio Evropska konvencija o ljudskim pravima i još 16 međunarodnih dokumenata, koji građanima garantuju brojna prava i slobode.
Trgovina ljudima radi prosjačenja, seksualnog iskorištavanja, a naročito radi prisilnog rada ili bezočne eksploatacije, prijeti mnogima u BiH, a među naročito rizične grupe spadaju migranti.
Obespravljeni radnici i radnice iz BiH mogu i u svojoj zemlji, a pogotovo u inostranstvu, postati plijen trgovaca ljudima i umjesto dobro plaćenog posla naći se u kandžama trgovaca ljudima.
„Nemam izbora, ćutim i trpim, moram.“ Koliko smo puta to čuli: na ulici, u kafani, na autobuskoj stanici? I ko izgovara ove riječi? Beskućnici? Prosjaci? Žrtve ratne torture? Ne. To su riječi koje svakodnevno ponavljaju hiljade radnika i radnica u Republici Srpskoj.
Na poslu trpe mobing, psihičko i seksualno zlostavljanje, gazde ih tjeraju na iscrpljujući i neplaćeni prekovremeni rad, ali radnici se ne usuđuju da se pobune, jer kažu: „Nemam izbora, moram čuvati posao, hranim djecu, imam kredit“.