Kako ne voljeti rajsku dolinu, u srcu Krajine, prepunu aleja, parkova, dobrih ljudi i posebnog duha. Gdje god da odem uvijek poželim da se vratim gradu u kojem sam odrasla, studirala, upoznala mnogo dobrih ljudi i stekla vrijedna prijateljstva.
Ovaj period jako volim jer je miris lipe na svakom ćošku, a aleje su pune zelenila. Uživanje je prošetati gradom.
Studentski kampus je definitivno najljepši dio Banjaluke, zbog velikog broja stabala i zelenila. Čak i po ovim velikim vrućinama, uvijek se može naći spas među drvećem.
Dopada mi se društvo u Banjaluci i još mi se sviđa što ima dosta zelenila i drveća po gradu.
Dopadaju mi se ljudi u Banjaluci, to što ima dosta studenata, kao i dobar provod u gradu.
U Banjaluci volim sve, a najviše ljude, rijeku Vrbas i dimenziju grada koji je po mjeri nekog ugodnog života.
U Banjaluci mi se posebno sviđa duh kulture, kao i to što se propagira dosta aktivnosti za mlade. Naravno da uvijek ima prilika samo ako čovjek hoće da ih nađe.
Kada sam došao u Banjaluci odmah su mi zapale za oko prelijepe aleje, ovo je grad zelenila u istinskom smislu.
U Banjaluci je zaista lijepo, pogotovo u proljeće i ljeto. Ima mnogo zelenila, mnogo je mladih ljudi i mislim da ovaj grad ima veliki potencijal.
Nisam iz Banjaluke, ovdje sam par godina, ali ću dati sebi za pravo da iznesem kako pozitivne, tako i negativne strane najvećeg grada Republike Srpske.
Banjaluka je jako lijep grad, pozitivno je što ima mnogo zelenila, a ne sviđaju mi se saobraćajne gužve. To je možda i najveći minus ovom gradu.
Banjaluka je prelijep grad i pohvalno je što se još dodatno uređuje. Primjećujem mnogo radova u posljednje vrijeme. Volim brojne manifestacije koje se organizuju na tvrđavi Kastel, a mnogo je i zanimljivih koncerata.
U Banjaluci mi se sviđa što je čovjek prema čovjeku korektan, i djeca i odrasli, svi žele da pomognu jedni drugima kada zatreba, a naročito građanima treće životne dobi.
Ljudi koji dođu i provedu u gradu na Vrbasu par dana i za to vrijeme “osjete” Banjaluku uvijek se oduševe gostoprimljivošću, toplinom, ljepotom i čistoćom grada.
Šta volim u Banjaluci? Dosta toga. Ovaj grad mi je pružio gotovo sve što sam poželio u životu.
Pohvalno je što se u zadnje vrijeme sve više obraća pažnja na pješake i bicikliste, te je sve više novih trotoara i biciklističkih staza. Međutim, još uvijek je ogroman broj neuređenih trotoara koji su dotrajali i puni prepreka za nesmetan prolazak, a isto tako još uvijek postoje ulice koje ih nemaju.
Najviše mi se sviđa zelenilo i aleje drveća, koje su zaista prelijepe.
Volim Banjaluku, zato što sam ja u njoj ono što nisam ni u jednom drugom gradu na svijetu. Možda Banjaluka nije ni Njujork ni London ni Pariz, ali je to grad koji je dio mene, koji živim svaki dan. Grad u kome žive moja djeca. Možda bi bilo najbolje da o Banjaluci govore ljudi koji nam dolaze u posjetu, pa ipak, ne mogu odoliti da ne pričam o nečemu što volim, a to je moja Banjaluka.
Sviđa mi se što u posljednjih nekoliko godina ima puno ulaganja u infrastrukturu, i tu najviše mislim na putnu, grade se novi mostovi, kružne saobraćajnice, što će sigurno smanjiti gužvu koja mnoge građane nervira.
Posljednjih godina u Banjaluci je primjetna intenzivnija gradnja kako na infrastrukturnim objektima tako i u segmentu stanogradnje. To je pozitivno za izgled i funkcionalnost našeg grada, a i za privrednu aktivnost, jer je građevinski sektor privredna grana na koju se oslanja mnogo drugih.