U Banjaluci sam od 2012. godine, a inače sam iz Srbije. Banjaluka kao grad mi se izuzetno dopala; prva stvar u koju sam se zaljubila kada sam došla jeste priroda i samo zelenilo i rijeka Vrbas… hladna, brza i prelijepa.
Proljeće u Banjaluci je najljepše. Upravo je ovo period kada i najviše volim grad na Vrbasu.
Dolazak proljeća je istakao ono što je najljepše u Banjaluci, a to je da je grad zelenila s parkovima, procvjetalim cvjetnjacima i skrivenim zelenim oazama kao što je Banj brdo, a odskora i Trapisti. Da bi sačuvali to neprocjenjivo bogatstvo moramo svi zajedno uložiti više truda.
Raduje me uređenje Banjaluke. Napori da se naš grad učini ljepšim, boljim i ugodnijim mjestom za život vidljivi su na svakom koraku. Gradska vlast ima moju podršku u tim naporima.
Volim Banjaluku, jer je lijep grad i ima dosta sadržaja za mlade, dopadaju mi se mjesta za provod i noćne izlaske.
Banjaluka je lijep grad za život koji treba intenzivnije razvijati kako bi bio i što bolji za sve svoje stanovnike. U tom smislu, mislim da svako od nas može da da veći doprinos.
Kao i uvijek, veselim se ljetu u Banjaluci. Pred nama je mnogo zanimljivih muzičkih dešavanja i festivala, što znači da će naš grad ponovo privući mnogobrojne goste iz zemlje, ali i regiona.
Banjaluka ima potencijal za razvijanje u različitim segmentima. Idealna veličina grada, kako površinom tako i brojem stanovnika, i geografska pozicija, pružaju mogućnost razvoja, kod nas još uvijek alternativnih pristupa, kako turističkim ponudama, tako i kulturnim sadržajima.
Banjaluka, nažalost, sve više gubi ono po čemu je bila prepoznatljiva. Kao prvo, to je zelenilo, a beton i gradnja bez ikakvog smisla i reda sve više preuzimaju grad.
Moj grad, moja Banjaluka. Volim je. Volim je zbog zelenih aleja, šarenog cvijeća, lijepih građevina, prelijepog Vrbasa, čistoće ulica.
Banjaluka je grad koji ima dušu. Izuzetno lijep i čist grad u kome žive beskrajno gostoljubivi ljudi.
Dopada mi se što se Banjaluka puno gradi u posljednje vrijeme, dosta se investira u grad.
Banjaluka je sticajem niza, uglavnom tragičnih, okolnosti, od turske dućan-kasabice i austrougarske željezničke ispostavice preko nešto uređenijeg jugoslovenskog gradića postala centar jedne mlade Republike. Njen eksplozivno-ubrzani fizički razvoj nije ispratio i njen duhovno-kulturni; zato, iako prirodno lijep grad, izgleda nakaradno i isfolirano kao novopečeni bogataš sa skupocjenom odjećom, a sa “dušom crnca” i manirima lukavog seljančeta.
Banjaluka kao grad nudi mnoge mogućnosti, puno zanimljivosti, raznih sadržaja, za svakog po nešto. Ne kažem da je idealno mjesto za život, ali da ima svoje posebne čari.
Banjaluka je grad koji nudi niz mogućnosti, prvenstveno zbog svog geografskog položaja. Grad umjetnika, studenata, mjesto u kome kultura dobija ozbiljan primat.
U Banjaluci mi se sviđa rijeka Vrbas, dijelovi starije arhitekture koji nam pokazuju mješavinu uticaja različitih kultura, te par ugostiteljskih objekata u kojima se i dalje mogu čuti i voditi zanimljivi razgovori.
Odlična je ideja kružnih tokova i lijepo je što se grade, ali šta ćemo sa „pokrpljenim“ ulicama i neuređenim trotoarima?
Sviđa mi se geografski položaj Banjaluke. Kotlina sa prelijepom rijekom Vrbas na čijim obalama se grad i razvijao. Poseban ugođaj daje dašak istorije koji se provlači kroz grad od rimskog perioda, Turaka, Astrougara i perioda Jugoslavije.
Volim što se grade dječija igrališta širom Banjaluke u okviru velike akcije grada i društveno-odgovornih kompanija.
Banjaluka je divan grad koji postaje sve pustiji, a da nema fakulteta bio bi definitivno pust. Ovaj grad živim održavaju studenti koji su duša Banjaluke i u koje treba najviše ulagati, davati im najviše prilika da se pokažu.