Dopada mi se ljubaznost građana u Banjaluci. Ovo je stvarno jedan domaćinski grad, otvoren prema svima.
Kada svojevoljno živite u jednoj od najsiromašnijih zemalja Evrope, imate svakodnevni mentalni zadatak: objasniti sebi – zašto?! Svakako da pomaže činjenica da tu (još uvijek) žive skoro svi ljudi koji vam nešto znače i svakako da se računa i to da je grad u kojem živite jedan od najljepših u toj ubogoj zemlji. Odmaže ako ste profesionalno vezani za građevine i gradove, za drveće i prirodu, te ako jasno prepoznajete ono što bi drugima čak i nesvjesno smetalo.
Grad na rijeci Vrbas ima svoje čari. Mnogo toga ima u sebi što drugi gradovi svijeta nemaju, a to su prvenstveno ljudi, koji su oličenje čuvanja tradicije, gostoprimstva, kulture i ljepote.
Dolazim iz Prijedora, grada koji se nalazi u blizini Banjaluke. Moja želja je oduvijek bila da studiram u Banjaluci, gradu koji u posljednje vrijeme nudi mnogo toga mladim ljudima.
Kao građanin i neko ko radi u oblasti kulture, sa ljudima svih uzrasta, mogu reći da se osjeti, posljednjih godina, da Banjaluka prerasta u jedan evropski grad i sa stanovišta razvoja infrastrukture, izgradnje samog grada, unapređenja kulture, kao i sporta.
Neformalno obrazovanje, koje se pruža putem raznih organizacija, udruženja i institucija u današnjem globalizovanom svijetu postalo je svakodnevica.
Banjaluka je moj grad, ovdje sam rođen, uvijek mi se sviđalo njeno zelenilo, ljudi. Banjaluka svakim danom postaje sve veća i ljepša, ali mislim da odlaskom mnogih naših građana, naročito mladih, ostaje bez svoje poznate duše.
Dopada mi se duh Banjalučana, ta otvorenost i dobrodušnost, spremnost da priskoče drugima u pomoć, kao i da lijepo dočekaju i ugoste ljude sa strane, kako bi se osjećali prijatno u ovom gradu.
Banjaluka se još pronalazi kao grad, širi se u skladu sa svojim mogućnostima, ali ako se uporedi sa nekim prijašnjim vremenima, ona zaista izgleda modernije i urbanije, pogotovo najuži centar grada.
Drago mi je što u Banjaluci svake godine ima sve više manifestacija i raznih dešavanja, kako kulturnog, tako i zabavnog karaktera. Svako za sebe može da pronađe ono što ga zanima. Predstave, koncerati, izložbi i sajmovi samo su dio ponude i rijetki su dani kada se ništa ne dešava.
Sviđa mi se što Banjaluka ima ljudsku mjeru, pretežno dobre ljude, ugodno je mjesto za život i to je ono što je značajno.
Grad u kojem se sastaju istok i zapad! To je moja Banjaluka! Sa posebnim mjestom u našim srcima o ljepotici na Vrbasu pričamo s ponosom.
Većina ljudi, pogotovo mladih, često se nađu na životnim prekretnicama u kojima im nedostaje motivacije ili hrabrosti da iskažu svoje ideje i mišljenje ili da istraju u svojim odlukama. Motivacija je jedan od ključnih faktora za promjenu, mijenjanje loših navika, pa i donošenje progresivnih odluka. Mladi ljudi idu takozvanom “linijom manjeg otpora” u kojima se izlažu situacijama koje za njih ne predstavljaju izazov i izlazak iz komforne zone.
Iako nisam “rođena Banjalučanka”, kako ovdje vole da kažu, živim tu već više od 20 godina, volim ovaj grad i doživljavam ga svojim. Mnogo je toga dobrog u Banjaluci, pravac u kojem se grad razvija ide u korak sa savremenim trendovima, privlačimo sve više turista, kako iz zemalja regiona tako i iz drugih zemalja.
Posebno mi se sviđa što je Grad Banjaluka bio i ostao grad zelenila i što svi, i Gradska uprava i građani, polažu dosta pažnje i truda da to tako ostane i ubuduće.
Banjaluka, krajiška ljepotica. Regionalno odlično pozicionirana. Sad već autoputevima povezana s Beogradom, Zagrebom, uskoro i Sarajevom, a dalje i svim evropskim metropolama. Na par sati vožnje do mora i planina.
Banjaluku je lijep grad, sa puno potencijala, koji mogu pomoći da ovaj grad napreduje, ako se oni dobro iskoristite.
Sve mi se dopada u Banjaluci. Rođena sam u ovom gradu, tu mi je i familija živjela, jedino što su se sada raspršili kud koji.
Moja Banjaluka! Kad kažem “moja”, to je jer je volim i gdje god da odem nosiću je u srcu. To je grad u kojem živim već 25 godina i u kojem sam doživjela mnogo lijepih trenutaka. To je grad koji mi je pružio utočište te 1995, kad mi je bilo najteže. Tada je zavoljeh i ostala mi je urezana duboko u srce.
Kada vas pitaju zašto nekoga volite, uglavnom je teško pronaći pravi odgovor. Sigurni ste da drugi ne bi razumjeli i shvatili to na isti način. Ipak, ponekad možda i jeste čar u tome što na ljubav svi gledamo drugačije. Isprepliću se razna osjećanja, događaji i osmijesi, i to svakoga od nas čini posebnim.