Izuzetno mi se dopada napor koji ulaže Gradska uprava u kulturno umjetničke manifestacije u gradu.
U Banjaluci mi se sve dopada, moja porodica je iz ovog grada i sav moj život je ovdje.
Smatram da, ako Banjaluka ima 1.000 ugostiteljskih objekata, baš kao i Minhen, grad sa milion i po stanovnika, onda bi Banjaluka trebala imati više restorana sa internacionalnom kuhinjom.
Mnoge stvari u Banjaluci mi se dopadaju, prije svega dobri ljudi i omladina, gradski parkovi, a dobro je i što se grade kružni tokovi. To je dosta rasteretilo saobraćaj.
Ono što mi se posebno sviđa u našem gradu je praznični duh koji ovih dana odiše na svakom ćošku. Novogodišnji ukrasi i okićene ulice dali su posebnu svježinu gradu na Vrbasu.
Banjaluka je moj rodni grad, pa sam vrlo pristrasna kada treba nešto o tom gradu reći. Srećna sam što imamo više sadržaja iz kulture i umjetnosti i što se češće afirmišu mladi ljudi i njihove ideje.
Banjaluka ima veliki potencijal kao središte regije, relativno bogat kulturni život, povećan broj turista svake godine, ljudi su ljubazni i dobro prihvataju goste iz inostranstva.
Sviđa mi se što se radi dosta infrastrukturnih stvari po gradu, i to je za svaku pohvalu.
Banjaluka je bila i ostaće grad ljepote, kulture, sporta, a i grad turizma.
Banjaluka mi se zaista sviđa kao grad i kako je uređena. Gradonačelnik je stvarno napravio pravi potez otkako je došao na vlast i Banjaluka se drastično promijenila.
Banjaluka je jedan, po svim svojim karakteristikama, lijep evropski grad, poznat po mirisu lipe i svojim alejama, sa pristupačnim i ljubaznim ljudima. Dopada mi se ta otvorenost sugrađana prema drugim narodima i kulturama koji turistički dolaze u naš grad.
Ja sam čovjek iz sporta i u Banjaluci mi se sviđa što ima puno sportskih terena, malih i većih dvorana, teniskih igrališta, parkova za rekreaciju, uređenih staza oko Vrbasa i sve ono što čini grad mladih i sporta.
Grad koji bi bio dobar izbor za život i odrastanje moje porodice, prije svega, mora da ima dušu i plemenite ljude. Zato je Banjaluka bila moj odabir.
S obzirom da sam skoro svaki dan u automobilu, ne mogu da ne primjetim velike gužve u saobraćaju, kao i nekulturu pojedinih vozača, koji ne poštuju saobraćajne znakove.
Meni je Banjaluka najljepša bila kada je to bio mali grad sa 35.000 stanovnika, divnim zelenilom, korzom od hotela “Bosna” do “Palasa” i starim parkom “Petar Kočić”, koji je bio mnogo bolji nego danas kako izgleda.
Nezadovoljna sam što mladi danas nemaju posao; to me najviše mori. Stalno govore o natalitetu, a djeca ne mogu dinar zaraditi.
Kao rođeni Banjalučanin mogu vam reći da ovaj grad nije što je nekada bio. Prije je Banjaluka bila kudikamo ljepša, sa više zelenila imala je dušu, a sada se sve svelo na beton i velike zgrade.
Volim ovaj grad jer ima dušu. Naprosto grli i prihvata sve ljude. Tako je i mene prigrlio kada sam došla iz Hercegovine. Ljudi su gostoprimljivi, predusretljivi i dobronamjerni.
Ono što mi se najviše sviđa u vezi s našim gradom su svakako mir kada god poželimo da prošetamo van centra grada, harizma i ljubaznost naših sugrađana, koji ovaj grad čini posebnim i privlačnim za turiste.
Cijeli život sam u Banjaluci i mnogo je stvari koje volim u ovom gradu. Od rođenja sam vezana za Vrbas, Banj brdo, tvrđavu Kastel. Mislim da trebamo držati do tih simbola grada, više ulagati u njih i čuvati ih kako bi Banjaluka svoje kapacitete iskoristila na najbolji način.