Ono što mi se najviše sviđa u našem gradu su prirodne ljepote koje Banjaluka posjeduje, kao i zanimljiva istorija. Izdvojio bih simbole grada, Vrbas koja je veličanstvena rijeka, Šehitluci su prava oaza mira, a Kastel jedinstvena i fascinantna građevina.
Sviđa mi se što je Banjaluka grad zelenila, grad mladih, studentski grad, što postoje određene mogućnosti da se čovjek zaposli.
Banjaluka je napravila dobre i konkretne korake u posljednje tri godine kada je u pitanju smanjenje gužvi, promocija alternativnih vrsta prevoza i buđenje svijesti o važnosti rasterećenja saobraćaja.
Banjaluka je lijep grad, to je moj dom, grad u kome sam rođena i u kome živim. Puno sam putovala, živjela sam i u drugim gradovima, ali kad god se vratim osjećam radost i uzbuđenje; jedva čekam da opet šetam lijepim alejama, uživam u parkovima i zelenilu, pijem kafe na obalama Vrbasa koje miluju žalosne vrbe, dok posmatram patke i čaplje kako plutaju po vodi i love ribice.
Skuplja struja, 68 radnika rafinerije ostalo bez posla, advokati odbijaju da se fiskalizuju, političari u BiH pišu deklaracije, građani osvajaju na lotu, čekamo odgovor da li ćemo postati Evropska prestonica kulture, klinci pale kulturne spomenike po Banjaluci. Sve u svemu – ništa novo.
Volim što je grad u kojem sam rođen u nekoj vrsti ekspanzije, što se gradi i radi i što je puno gradilišta. To je bitno za Banjaluku. Razvoj infrastrukture donosi prospetitet i sve druge eknomske poraste.
Smatram da grad ne čine zgrade, ulice, trgovi i beton već ljudi.
Ono što Banjaluku karakteriše jesu prirodne ljepote, što pokazuje i činjenica da Banjaluka bilježi rekorde posjećenosti turista.
Banjaluka je grad po mjeri čovjeka. Dovoljno velika da zaista bude centar dešavanja i čvorište, a opet ne prevelika da izgubi tu ležernost i pitomost koje itekako ostavljaju utisak. To je grad okružen ekstremnom prirodom na dohvat ruke, pa i u svome središtu, koje presijeca brza planinska rijeka. Grad izuzetnih potencijala i velikih šansi.
Mjesto rođenja, ma gdje nas životni putevi vodili, trajno je upisano u dokumentima. Iako to ne biramo, da me se pitalo, opet bih izabrala Banjaluku.
Banjaluka je lijep grad i veličinom taman za život, ni prevelik, ni premali. Pješke možeš svuda lako stići i ne treba ti javni prevoz.
Sviđa mi se što se u Banjaluci pravi sve više kružnih tokova, jer se na taj način izbjegavaju saobraćajne gužve, te što se uređuju parkovi, dječija igrališta i prilazi za lica s invaliditetom. Sviđa mi se što ima sve više štandova za raznorazne peticije. Drago mi je što se asfaltiraju sporedne ulice, ali mi se ne sviđa što su te iste ulice nezavršene do kraja.
Banjaluka je moj grad i uvijek je bila lijepa, ali danas je, sa ovakom gradnjom, njen ugled mjesta i arhitekture narušen, i to mi strašno smeta.
Mnogo se toga promijenilo u lijepoj Banjaluci. Mogla bih do sutra da komentarišem o kulturi, nekulturi, pravdi ili nepravdi, cvijeću ili smeću. Sve je stvar dana i fokusa na nešto.
U Banjaluci mi se zaista sve sviđa, sve je uredno, naročito centar grada koji je odlično sređen.
Sviđa mi se što se u posljednje vrijeme intenzivno radi na infrastrukturi saobraćajnica u gradu, kako bi se smanjile gužve.
Sviđa mi se što ima puno zelenila u gradu, ali mi se s druge strane ne dopada što nesavjesni građani lome drveće i uništavaju klupe.
Kao rođena Banjalučanka, odrasla sam u svom voljenom gradu, gdje sam završila i školovanje. Nedugo potom se udala. Ponosna sam majka dvoje predivne djece.
Banjaluka važi za grad zelenila i da bi tu titulu ostavili i narednim generacijama potrebno je da više računa vodimo o drvoredima i alejama. Pored toga, gradu treba još uređenih parkova i zelenih površina, ali isto je važno da budu ravnomjerno raspoređeni tako da svako naselje ima uređen prostor koji bi bio oaza mira odmora, ali i mjesto za druženje i rekreaciju.
Sviđa mi se što je Banski dvor bljesnuo u novom ruhu, ali i što je oživio u svakom drugom pogledu, prvenstveno zaslugom novog direktora, Mladena Matovića. Banjalučki hram kulture konačno je postao stjecište najkvalitetnijih i najraznovrsnijih kulturnih sadržaja, koji su mahom posjećeni do posljednjeg mjesta.